Biti međunarodno priznat ni u kom slučaju ne znači postojanje države, a još manje znači samostalnost i suverenost. Hrvatska država nikada do kraja nije strukturirana u kategorijama koje znače državu; umjesto profesionalizma i shvaćanja administracije kao servisne obaveze u efikasnom izvršavanju potrebnih poslova na dobrobit zajednice, pretvorena je u stranačko-interesni kartel sa snažnom dozom primitivnog religijsko-nacionalnog kvazisadržaja i žrtvoslovnog poimanja alibija svoje nemoći unutar nadmoćnih globalnih igara. Doduše, hrvatska država imala je i tu nesreću da je pokušavala nastajati u vremenu u kojem nije bilo posve jasno znači li globalizacija dokidanje starodržavnih definicija ili je to tek etapa u ponovnom buđenju ultrasuverenističkog anakronizma koje se ponekad i neće toliko zasnivati na nacionalnom ekskluzivitetu koliko na vjerskom, u našem slučaju, katoličkom nacionalizmu. Pomanjkanje sadržaja potvrdilo je Varoufakisovu tezu da u takvim slučajevima "pod pritiskom suvremenih iskušenja izmišljaju se stari strahovi" pa mi 30 i nešto godina navodne suverenosti živimo u neprekidnim strahovima što su nas ogorčili do stupnja u kojem se izbruh nekontroliranog nasilja očekuje kao konačno olakšanje. Izlazak iz Jugoslavije za prosječno poimanje održavotvorenja nacije u nestajanju je sam po sebi bio ujedno i kraj rada na vlastitoj državi. Monolitizam jednopartijstva koje je na okupu držalo višenacionalnu zajednicu koju su svi naši narodi toliko željeli, kako nas se učilo, a s kojom na kraju, kako se pokazalo, nitko nije bio zadovoljan, preslikan je i minimizirani okvir ovovremene republike koja je iz svog naziva izbacila socijalizam, ali nije imala hrabrosti imenovati se Kapitalističkom Republikom Hrvatskom.
Socijalistička Republika Hrvatska bila je jednako suverena kao sadašnja Republika Hrvatska koja još uvijek nije postala državom
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Događaju se promjene na tržištu rada: Diploma nije jedina ulaznica
Fakultetska diploma sve je manje dovoljna za siguran ulazak na tržište rada. Poslodavci traže ljude koji mogu odmah preuzeti posao pa iskustvo stečeno tijekom studija postaje jedna od najvećih prednosti mladih kandidata
Filip Hrgović izgovorio je rečenicu koja bi trebala ući u sve udžbenike
Dok se cijeli svijet divi i čestita Hrgoviću, nevjerojatno je koliko je onih koji ne odustaju, tvrdeći da nije Hrgović pobijedio - već Itauma izgubio ili pak sam sebe nokautirao?!?
'Ne možemo stvarati na livadama i tražiti milijune za naše talente! Gadi mi se što rade akademijama'
– Dugo smo živjeli od ugleda naše reprezentacije. Ali, veliki klubovi jasno razlikuju kvalitetu nacionalne vrste i snagu domaće lige. Modrić, Gvardiol, Olmo... To su bili igrači koji još uvijek ostavljaju trag na najvišoj razini. Oni mogu donekle otvoriti vrata našim igračima, no ne mogu dokazati da je neki talent spreman za najviši razinu
Netanyahu se nalazi u izbornoj zamci: Pravi fenomen događa se desno od njegova Likuda
Netanyahu se nalazi u zamci, za novu vladu možda će mu trebati Ben-Gvir i Smotrich, ali njihova sve ekstremnija retorika može odbiti umjerene birače
Hvale se ekonomijom, a žene su zaključali i oduzeli im sva prava
Afganistan je jedina država na svijetu u kojoj su djevojčicama sustavno zatvorena vrata srednjoškolskog i visokog obrazovanja, a od žena se zahtijeva pokrivanje tijela i lica