Smrt jednog od vođe Hamasa otvara brojna pitanja: Što se krije u pozadini izraelskog poteza?

Ako vidiš da netko ide prema tebi da te ubije, ustani i ubij prvi – citat iz Talmuda kao i naslov izvrsne knjige (“Rise and Kill First”) eminentnog autora Ronena Bergmana koji analizira povijest politike ciljanih ubojstava (engl. targeted killings) izraelskih službi sigurnosti. Politika ciljanih ubojstava doktrina je provođenja preventivnih likvidacija osoba koje predstavljaju sigurnosnu ugrozu za Izrael, a s vremenom je postala sustavan dio politike izraelskih sigurnosnih službi. Prema nekim procjenama, pretpostavlja se da je do izbijanja Druge intifade (2000. – 2005.) Izrael proveo 500 operacija ciljanih ubojstava u kojima je poginulo oko 1000 ljudi, dok je samo za vrijeme Druge intifade provedeno gotovo 1000 operacija tog tipa. O razmjerima, odnosno ekstenzivnosti korištenja ovakve politike od izraelskih službi sigurnosti najbolje govori činjenica da je za vrijeme vladavine Georgea Busha SAD izvršio 48 preventivnih likvidacija, a za vrijeme Baracka Obame čak 353. Kao dio takve politike ciljanih ubojstava dana 31. srpnja 2024. likvidiran je Ismail Haniyeh, jedan od dugogodišnjih vođa Hamasa, čija je smrt snažno odjeknula regionalnim sigurnosnim okvirima i otvorila pitanje dodatnog razbuktavanja sukoba i slabljenja samoga Hamasa. U najmanju ruku paradoksalno, svega nekoliko dana prije ubojstva, iranski dužnosnici objavili su kako je razbijena Mossadova mreža koja je provodila likvidacije znanstvenika i drugih dužnosnika po Iranu. Možda je upozorenje Alija Younesija, bivšeg ministra obavještajnog djelovanja, još otprije dvije godine kako Mossadova mreža u Iranu predstavlja ozbiljnu prijetnju svim dužnosnicima ipak bila zorniji prikaz pravog stanja stvari na terenu.