Smiješna strana TV digitalizacije: Ja kupio taj DVB-T retriver, i?

Analogno, digitalno, prijamnik, scart kabel, DVB-T, Set top box, vaučer... Zbog prelaska s analognog emitiranja TV signala na digitalni, htjeli - ne htjeli, svi smo se ove godine morali “obračunati” s tim izrazima. Uz one kojima oni nisu nikakva nepoznanica i sve im je odmah jasno, postoji ipak i mnogo ljudi kojima je sve to bila i još uvijek jest - muka ježeva. Shvaćaju malo, ili ništa.

Analni prijamnik

I što tada jedino preostaje? Pitati. Tako su pozivi neupućenih građana iz cijele zemlje nerijetko stizali i u našu redakciju te u Središnji državni ured za e-Hrvatsku, koji je i zaslužan što će digitalizacija biti završena u roku. A upita je bilo kojekakvih. Ozbiljnih, zabrinutih, stručnih, ljutitih, zbunjenih... No, posve razumljivo i očekivano bilo je i onih - duhovitih. Stoga odlučismo temi digitalizacije, koju smo dosad obrađivali na stručan i ozbiljan način, prići i s one druge - vedrije i ležernije strane. Pa evo...

Proljetos je u našu redakciju nazvala jedna odlučna baka iz Podbiokovlja kazavši:

– Vratila bih kupon koji sam dobila za tu digi... televiziju. Meni to ne treba! Ja ću i dalje gledati kao i do sada.

– Gospođo, ali ako imate stari televizor onda morate kupiti digitalni prijamnik – upozorili smo je.

– Zadovoljna sam ja i ovako. Ma ne treba meni ni boja. Mogu gledati i crno-bijelo.

– Ne kupite li taj prijamnik nećete moći gledati ništa. Sve će vam biti crno – dodali smo.

– Eeee, jadna sam ga. Vrag odnio i taj stroj. Reći ću onda Ivi da to kupi i isprikapča. Ajde, hvala i bok!

Baka je valjda sretno prešla na digitaliju, jer nam se Ive - nije javio.

– Dobar dan. Ja sam kupio DVB-T retriver – pohvalio se, pak, gospodin službenicima na dežurnom telefonu e-Hrvatske. Drugi je pitao “koliko košta digitalni eastriver?”, a trećeg je zanimalo gdje se može kupiti - odašiljač.

Neki su se posve smeli u svoj sili stručnih izraza, da su na kraju pitanje formulirali ovako:

– Oprostite, gdje je moguće kupiti analni prijamnik?

Kod onih koji su se sami bacili u akciju dolazilo je do svakojakih situacija, kombinacija i pitanja:

– Stavio sam vanjsku antenu u sobu na ormar. Nešto nije u redu... Je li potrebno uključiti televizor u struju nakon što spojimo digitalni prijamnik?... Spojio sam satelitsku antenu na taj vaš prijamnik i sad nemam signala... S koje strane televizora treba staviti prijamnik?... Ne radi mi digitalni prijamnik. Pa zar ga treba spojiti u struju i na TV?...

A evo i nekoliko zanimljivih razgovora stručnih operatera s onima koji su se u muci obratili za pomoć.

1. – Vama smeta brdo.

– I što bi ja sad treb’o, pomaknut brdo?

2. – Mate mi nije donio kupon. Zašto?

– Oprostite, tko je Mate?

– Mate? Pa poštar.

– Glasi li pretplata na vaše ime?

– Je, je.

– A je li adresa na kojoj živite jednaka onoj na računu?

– Nije.

– Znate, ako ste promijenili adresu stanovanja, morali ste HRT-u prijaviti promjenu pretplatničkih podataka. Možete to učiniti i sada. – A šta će to Mati?

– Nakon izmjene podataka, poštar će vam na pravu adresu donijeti kupon.

– Ma šta će to Mati kad on i ovako zna gdje živim...

Dragi direktore...

A neki su pisali “direktoru za digitalne prijamnike”:

“Dragi direktore, pišem vam u ime moga muža Mate koji kruha ne jede deset godina. Umro je. Molim vas da mi dostavite kupon na moje ime jer ja plaćam račun”. Ili: “Dragi direktore, malo sam zagubio kupon, što mi je činiti”?