Škodljiva lustracija?

Ovaj napis posvećujem razmišljanju koje, naravno, ima neki svoj povod, ali nema nikakve zadnje namjere. Riječ je o imenovanju novoga varšavskog nadbiskupa. Kao što je poznato, oko Stanislava Vielgusa bila se dignula velika prašina zbog njegove suradnje s komunističkim tajnim službama. Hitro je reagirala (medijska) javnost, Vielgus je i prije preuzimanja dužnosti priznao da je surađivao, ali da nikome ničim nije naškodio, no javnost je tražila ostavku koju je on vrlo brzo dao, a Vatikan ju je prihvatio.

Novo imenovanje uslijedilo je proteklog vikenda. Varšavski nadbiskup bit će 57-godišnji Kazimierz Nycz. Zasad, izgleda, nema prigovora, čini se da iza njega ne postoje repovi. Crkva i tajne službe  nije li to pitanje koje bismo mogli provući sve tamo do sv. Pavla? On je prije obraćenja, u nekom smislu, bio pripadnik jedne takve tajne službe. Čak je osobno nasmrt progonio i predavao kršćane. Nakon obraćenja nitko mu to nije bacao pod nos.

Sve što je kasnije slijedilo druga je priča koja je Pavla potvrdila kao apostolskog prvaka. Jesmo li sigurni da se Vielgus nije obratio? Pretjerana revnost u stvarima tzv. lustracije zadovolji, doduše, neku potrebu za ljudskom pravdom, no otvoreno je pitanje ne naškodi li ona Božjemu planu.