Sirijska srednja klasa u potrazi za izgubljenom boljom budućnošću

Prije velikog izbjegličkog vala koji je počeo ovoga ljeta u Siriji je bilo 650 liječnika. Samo u proteklih nekoliko mjeseci njih dvije stotine, zajedno s obiteljima, otišlo je balkanskom rutom u Europu. Diplome su vakuumirali u najlonskim vrećicama ili plastificirali kako ih more ne bi slučajno uništilo. Kako su tamošnji medicinski fakulteti poznati po visokoj razini izobrazbe, te su diplome izuzetno vrijedne na zapadu zato što osiguravaju egzistenciju, i to u nekoj perspektivi vrlo solidnu egzistenciju. Pripadnici sirijske srednje klase koji su još uvijek u zemlji nekim su novinarima sa zapada kazali da su u Siriji ostali oni koji su toliko siromašni da ne mogu otići nikamo osim u izbjegličke logore u Tursku, Libanon ili Jordan ili pak oni koji još nisu uspjeli skupiti pet-šest tisuća dolara, koliko je potrebno za tegobne putešestvije do Njemačke. Brojne obitelji uspjele su prikupiti novac kako bi spasile živote svojim sinovima, koji su, dok su bili u Siriji, mjesecima čamili u kući jer mlade muškarce na ulicama otimaju i Assadov režim i pobunjenici i islamisti te ih silom odvode u svoje vojske u kojima život ne vrijedi gotovo ništa. Treba znati da je Sirija zemlja koja je u četiri godine rata izgubila gotovo 60 posto svoga BDP-a, da joj se monetarni sustav već mjesecima nalazi pred kolapsom i da sirijska funta toliko malo vrijedi da američki dolar polako postaje platežno sredstvo. Prije četiri godine za kupnju jednog dolara trebalo je izdvojiti 47 sirijskih funti, a sada je na crnom tržištu cijena dolara narasla na najmanje 350 funti. Krajem rujna službena stopa inflacije iznosila je 175 posto, a zemlja je vrlo vjerojatno ostala bez kompletnih deviznih rezervi. Većina prometne i komunalne infrastrukture uništena je ili vrlo ozbiljno oštećena. Više od polovice Sirijaca koji se još uvijek nalaze u toj zemlji ne živi u svome domu u kojem su živjeli do početka rata. Sve ovo bilo je prije početka ruske zračne ofenzive. U međuvremenu, stanje se radikalno pogoršalo. Kada se sve to vojno završi (ako se završi), zemlja će biti u takvom stanju da će biti potrebna desetljeća da se vrati na ono što je bila do 2011. godine. Ukratko – ona je postala mjesto na kojem upravo nekadašnja obrazovana srednja klasa ne vidi nikakvu budućnost ni za sebe ni za svoju djecu. Čak i ako Islamska država bude eliminirana i ako završi rat, egzodus sirijske srednje klase na zapad neće prestati zato što njezini pripadnici ne traže samo zemlju u kojoj im na glave neće padati granate, nego i zemlju u kojoj će biti sigurni da mogu izgraditi budućnost. To nije nikakva obijest, nego iskonski nagon. Gledajući rijeke tih ljudi koji prolaze kroz Hrvatsku, za oko mi uvijek zapnu mladi bračni parovi s malom djecom koji se na prvi pogled ni u čemu ne razlikuju od svojih vršnjaka koji vrlo slično odjeveni i s vrlo sličnim obrazovanjem hodaju po Zagrebu, Beču ili Berlinu. No razlikuju se u tome što su ti Sirijci zapravo tragači za izgubljenom budućnošću. Prema nekim proračunima, za te mlade ljude u ranim tridesetima u Siriji nema nikakve budućnosti. Nema solidne budućnosti ni za njihovu djecu koja sada imaju tek nekoliko godina. O nekakvom relativno pristojnom životu u rodnoj Siriji mogu razmišljati tek njihovi unuci. Možda. Stoga uopće ne sumnjam da će ovi hrabri tragači uspjeti i da će na kraju postati izuzetno vrijedni članovi društva u kojem tu budućnost pronađu.