Šiljeg otkrio što se sada događa s podzemnim vodama u Gospiću: 'Postoje jake indicije da je došlo do utjecaja'

Problemi s nepropisno odloženim otpadom posljednjih mjeseci su u središtu javnosti, a slučajevi u Gospiću i Benkovcu otvorili su brojna pitanja o zaštiti podzemnih voda, sigurnosti vode za piće i načinu na koji Hrvatska gospodari otpadom. Posebno osjetljivo područje pritom je hrvatski krš – važan prirodni resurs i prostor u kojem se voda zbog specifične geologije može kretati teško predvidivim putevima. O tome je u novom podcastu Večernjeg lista, Rezolucija Zemlja, s voditeljicom Lanom Kovačević razgovarao ravnatelj Instituta za vode "Josip Juraj Strossmayer" Mario Šiljeg. Govorio je o stanju podzemnih voda, mogućem širenju onečišćenja, sanaciji odlagališta, ali i o tome što Hrvatska mora promijeniti u sustavu gospodarenja otpadom. Šiljeg se osvrnuo i na situaciju u Gospiću, gdje zbog zakonskih ograničenja nije mogao komentirati konkretne nalaze vještačenja Instituta. Ipak, objasnio je što se iz javno dostupnih podataka stručnih institucija može zaključiti.

"Temeljem svih dostupnih podataka i informacija u javnom prostoru koji su proistekli iz stručnih institucija može se zaključiti da postoje jake indicije kako je na lokalnom području nepropisno odloženog otpada došlo do određenog utjecaja na podzemlje", rekao je Šiljeg. Jedan od ključnih pojmova u cijeloj priči je monitoring. Riječ je o sustavnom praćenju stanja voda koje omogućuje da se promjene ne promatraju samo u jednom trenutku, nego kroz dulje razdoblje. Šiljeg je to slikovito usporedio s fotografijom i filmom. "Jedan uzorak ili jedna analiza je kao fotografija. Međutim, monitoring je skup tih fotografija, odnosno monitoring je film koji pokazuje širu sliku prostora i širu sliku stanja u prostoru", objasnio je. Govoreći konkretno o Ličko-senjskoj županiji, Šiljeg je istaknuo da dosad dostupni podaci ne pokazuju promjenu stanja podzemnih voda. To smatra dobrom informacijom, ali upozorava da ona ne znači kako se praćenje može zaustaviti.

"Svi analitički parametri koje do sada imamo ukazuju na to da su ocjene kvalitete podzemnih voda dobre. Znači, imamo dobro stanje podzemnih voda. Najnoviji podaci iz 2026. godine također idu u tom smislu", rekao je. Istaknuo je i koliko je monitoring zapravo opsežan posao. U analizama se koriste različiti parametri, od pH vrijednosti, alkaliteta i konduktiviteta do ciljanih analiza kojima se mogu otkrivati specifična onečišćivala. Sustav se pritom stalno nadograđuje jer se pojavljuju nove tvari koje treba pratiti – među njima pesticidi, vječne kemikalije i mikroplastika. "Pravi podatak je jedina referenca koja nas može dovesti do ispravnih odluka", poručio je Šiljeg. Posebnu pozornost u razgovoru dobio je krš. Upravo su krška područja iznimno važna za vodoopskrbu, ali su zbog svoje geološke strukture istodobno posebno osjetljiva. U podzemlju se voda može kretati kroz pukotine i kanale, pa nije uvijek moguće jednostavno predvidjeti kamo će se potencijalno onečišćenje širiti.

"Geolozi i hidrogeolozi obično kažu da je jedino pravilo, kada se govori o kršu, da pravila nema", kazao je Šiljeg. Zbog toga se u slučaju sumnje na širenje onečišćenja moraju provesti dodatna hidrogeološka istraživanja. Na temelju geoloških i hidrogeoloških studija određuju se lokacije novih bušotina i piezometara kako bi se moglo utvrditi kreće li se onečišćenje izvan lokalnog područja i koliki je njegov stvarni obuhvat. Jedno od pitanja koje se nameće jest i što učiniti kada se na području s velikom količinom otpada utvrdi mogući utjecaj na podzemne vode. Šiljeg smatra da ne postoji jednostavno rješenje u kojem bi trebalo birati između uklanjanja otpada i zaštite lokacije. "Tu nema 'ili'. Sve mjere imaju po meni jednaku važnost", naglasio je. Objasnio je da je u takvim slučajevima važno otpad stručno ukloniti, ali i što prije fizički zaštititi područje. Prekrivanje odlagališta ima važnu ulogu jer sprječava prodor oborinske vode. Kišnica koja prolazi kroz otpad može otapati štetne tvari i prenositi ih prema podzemlju i vodonosnicima.

"Naš posao je gotov tek kada utvrdimo da tog onečišćenja više nema, što može potrajati dugo godina nakon što se provede sama sanacija", rekao je. Šiljeg je govorio i o onome što stanovnike najviše zanima – vodi koju dobivaju iz slavine. Istaknuo je da je, prema njegovu mišljenju, voda u sustavima javne vodoopskrbe najsigurniji izvor vode za piće u Hrvatskoj. Razlog je višestruki sustav kontrole: kontroliraju se izvorišta i slivna područja, stanje voda u okolišu, voda na crpilištima i tijekom obrade, a dodatnu kontrolu provode i zdravstvene institucije. Šiljeg se svrnuo i na Benkovac, gdje je također riječ o nepropisno odloženom otpadu čiji sastav i potencijalni utjecaj tek treba detaljno analizirati. Prema njegovim riječima, upravo ovakvi slučajevi pokazuju da zaštitu voda i gospodarenje otpadom više nije moguće promatrati kao dva odvojena problema.

"Zaštita voda, posebno zaštita vode za ljudsku potrošnju, ne može se više odvojeno promatrati od politike gospodarenja otpadom", kazao je. A kada je riječ o tome što Hrvatska mora mijenjati, Šiljeg smatra da postojeći sustav treba dodatno nadograditi. Hijerarhija gospodarenja otpadom podrazumijeva smanjenje nastanka otpada, ponovnu uporabu, recikliranje i druge oblike obrade, no dio otpada koji preostane ipak će trebati zbrinuti na druge načine. Tu, smatra, svoje mjesto treba imati i termička obrada otpada. Pritom upozorava da se moderna postrojenja ne bi trebala poistovjećivati sa starim "spalionicama". Riječ je o suvremenim sustavima s visokim standardima zaštite koji mogu, osim smanjenja količine otpada, proizvoditi toplinsku i električnu energiju. "Cilj hijerarhije gospodarenja otpadom, cilj svih nas, trebao bi biti da količina otpada koja ide na odlagalište zbilja bude minimalna", poručio je. Šiljeg smatra da Hrvatska mora prevladati i društveni otpor prema takvim postrojenjima, odnosno logiku "samo ne u mom dvorištu". Ako je sustav pravilno uređen i primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike, smatra da rizik za okoliš može biti sveden na minimum.