Šijiti u Ahmadinejadu vide imama Mahdija

Libanonski novinari i publicist Shadi Fakihu knjizi "Ahmedinejad i buduća svjetska revolucija", koja je objavljena potkraj prošle godine, pobudivši zanimanje brojnih muslimana na Bliskom istoku i šire, objašnjava zašto Iranci nikad neće odustati od obogaćivanja urana unatoč sankcijama UN-a i sve ozbiljnoj prijetnji vojnom intervencijom SAD-a.

Razlog su tomu, ističe autor, iranski vjerski vođe na čelu s duhovnim autoritetom Islamske revolucije ajatolahom Alijem Khamneijem, koji vjeruju da je obogaćivanje urana u vezi sa skorašnjim pojavljivanjem imama Mahdija Al-Muntazara, koji bi svijet trebao lišiti zla i tlačitelja. Čelnici Revolucionarne garde, prema autoru, trebali bi biti pripadnici Vojske imama Mahdija, a današnji iranski predsjednik Mahmud Ahmadinejad vođa Mahdijeve vojske, za koju mnogi Iranci vjeruju da će uskoro uništiti Izrael i osloboditi sveto mjesto Jeruzalem.

Shadi Fakih, koji je dugo živio u Iranu družeći se s iranskim vjerskim vođama i njihovim šijitskim sljedbenicima, u knjizi naglašava kako Iranci bez iznimke u današnjem predsjedniku Ahmadinejadu vide vojskovođu Vojske imama Mahdija. Opisuje ga kao skromna i tolerantna čovjeka čvrsta stava, kojega se CIA pokušala riješiti atentatima  Fakih je u svoju knjigu uvrstio podatke o CIA-inim atentatima na Ahmadinejada.

Smrt je, navodi Fakih, Ahmadinejad prvi put izbjegao 6. prosinca 2005., otkazavši u posljednji tren let transportnim vojnim zrakoplovom "herkules". Zrakoplov se srušio samo nekoliko minuta nakon polijetanja, a poginulo je 68 iranskih novinara te 30 pripadnika Revolucionarna garde. Drugi je put CIA u mjestu Ahwaz, koje je Ahmadinejad trebao posjetiti u siječnju 2006., postavila dvije bombe, no predsjednik je samo dva sata prije eksplozija otkazao dolazak.

Oba ta atentata, tvrdi Fakih, dokaz su da se popularnosti iranskog predsjednika boji i Europska unija i SAD, osobito njegovih prijetnji o uništenju izraelske države. Naime, prema autorovu obrazloženju, većina duhovnih vođa muslimanskih šijita i njihovih sljedbenika u svijetu  a u Iranu je šijita 95 posto  vjeruje da je već nastupilo vrijeme dolaska imama Mahdija. Jer, prema vjerovanju, prva bitka koju će islamska vojska na čelu s imamom Mahdijem voditi bit će upravo za oslobađanje Jeruzalema.

Mahdi je, naime, najavio ulazak stranih trupa (SAD-a i saveznika) u šijitska sveta mjesta u Iraku (Najaf, Karbala) te okupljanje svih Židova na jednom mjestu (država Izrael). Nadalje, autor piše da su oči svih šijita u svijetu već neko vrijeme uperene u Siriju, u kojoj bi se, prema vjerovanju, šest mjeseci prije dolaska imama Mahdija trebao dogoditi vojni udar. Potom bi zemljom zavladao proamerički i proizraelski režim, na čelu kojega bi bio čovjek nadimkom Al-Sufijani, a autor ga prepoznaje u Hamidu Kharzaiju, današnjem predsjedniku Afganistana. Al-Sufijani, kaže autor, trebao bi sa svojom vojskom krenuti na Irak, Jordan i Libanon kako bi istrijebio šijite u tim zemljama, a upravo bi se tada trebao pojaviti imam Mahdi jašući na konju s mačem u ruci.

Snaga će mu, kaže, biti u tijelu, glasu te Mojsijevu štapu i sanduku. Golim rukama Mahdi će čupati stabla s korijenjem, grlenim glasom pomicat će planine, Mojsijevim štapom stvarat će čuda, a sandukom snažnijim od svih atomskih i hidrogenskih bombi uništit će sve zlo na svijetu, potom poći u osvajanje Jeruzalema. Koliko je snažno vjerovanje muslimanskih šijita u povratak 12. imama Mahdija Al-Muntazara, dolazak kojega je na samrti najavio prorok Muhamed, autor vidi i u potpisivanju konvencije između predsjednika iranske vlade Berfiza Dawudija i predsjednika Ahmadinejada s imamom Mahdijem.

To je 13. studenoga 2005. objavljeno na službenoj vladinoj internetskoj stranici Inthikab. Kako ugovor mora sadržavati potpise obiju strana, objašnjava Fakih, ministar kulture Safarah Rendi bacio ga je u sveti bunar Jamrkan, u blizini grada Qom, u koji vjernici bacaju pisma za imama Mahdija.

Uspoređujući predsjednika Irana s imamom Mahdijem, autor se poziva na muslimanske vizionare iz doba križarskih ratova Amara ben Yasara i Muhameda ben Hanifu, koji su imama Mahdija opisali kao muškarca tamnije puti, vitka stasa, rijetke brade i vojničkog srca, rodom iz Teherana. A sve to, ističe autor, govori da je toliko priželjkivani imam Mahdi upravo  Ahmadinejad.