Ja sam Denis Prokopenko, zapovjednik pukovnije Azov koja već gotovo tri tjedna svim snagama sudjeluje u obrani Mariupolja. Grad je potpuno okružen od 1. ožujka, ali neprijatelji još nisu ušli u njega. Svakim danom obruč se sve više stiže, ali uspijevamo kontrolirati najbitnije strateške točke u gradu. Snagu i hrabrost naših pripadnika prepoznalo je i ukrajinsko stanovništvo, naši ukrajinski suborci ali i cijeli svijet. Neprijatelj krši sva ratna pravila, raketira civile i uništava gradsku infrastrukturu. Provodi genocid nad stanovništvom Mariupolja. Već desetak dana nedostaje nam hrane i vode, ali i struje i plina. Pokušaj da se organiziraju humanitarni koridori preko kojih bi se barem žene i djeca mogli izvući iz krvavog obruča također je propao jer Rusi nisu poštovali primirje. Ne pomognu li nam zapadne zemlje, izginut će deseci tisuća ljudi. Branit ćemo se sami, ali barem nam dostavite oružje, municiju i lijekove. Inače mnogi neće doživjeti ljeto – govori u videu zapovjednik ukrajinskog Azova Denis Prokopenko dok oko njega, što se može i čuti, padaju granate.
Šef postrojbe koju mrzi Putin bio je vođa ekstremnih huligana, Zelenskom odbio salutirati
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Dokle nered može biti bezopasan? Vučić na Miloševićevim stazama, hrvatska vlast ne vidi Skeju
Kvadratura hrvatsko-srpskog kruga neće se brzo riješiti, s koje god se strane stane rješavati. Srbija za pomirenje nije zrela, Hrvatska nije dovoljno zainteresirana, a Srbi i Hrvati dijele sudbinu svojih država. Dokle taj nered može biti bezopasan?
Na proslavama ratnih pobjeda nikad ni spomena o pobijenima. Vodi li to prema miru?
Umirovljeni pomoćni biskup vrhbosanski o ratu i miru, mržnji i pomirenju, vjeri i naciji, Crkvi i politici
Znanost slavi onoga tko će biti u pravu za deset godina, a politika onoga tko je uvjerljiv do četvrtka
Zamislite čovjeka koji ima uređen život i kojem je jasno da mu ulaznica u politiku znači osobni rizik. Dobri ljudi ne odustaju od politike zbog nedostatka morala, već zbog savršeno razumljiva izračuna
I za Vučića i za studente rat u Hrvatskoj počeo je 4. 8. 1995.
Tko god pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima u Srbiji, odnos prema Oluji i ratnoj prošlosti teško da će se bitno promijeniti
Gospićani se osjećaju napušteno. Bi li država jednako postupala da tisuće tona opasnog otpada leže pokraj Zagreba, Splita ili Rijeke?
Trebalo je proći 18 mjeseci da problem Gospićana postane politički važan. Danas su svi glasni i zabrinuti. Gdje su bili kad su kamere bile isključene?
Slava Ukrajini!!