Sanader je blizu tome da svog nekadašnjeg šefa, dugogodišnjeg potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Matu Granića imenuje svojim savjetnikom. Ako ga ne omete preuranjeno objavljivanje te informacije, kao što se često u takvim situacijama dogodi, Sanader će biti prvi premijer koji u kabinet uzima savjetnika kakvog obično zamišljamo pod tim pojmom: iskusna, temeljita u temi, s jakim međunarodnim kontaktima i dubokim gazom u unutarnjopolitičkim vodama.
Granić bi, kažu kuloarske indiskrecije, trebao biti Sanaderov savjetnik u skoroj reviziji Daytonskog sporazuma.Ništa iznenađujuće! Kao osoba iz epicentra tog povijesnog događaja, Granić zna sve o nastanku daytonske BiH. U studenome 1995. proveo je puna tri tjedna u zračnoj bazi Wright Peterson, gdje su američki domaćini držali zaraćene balkanske političare sve do postizanja konačnog dogovora. Ako je, tražeći savjetnika za BiH, htio posegnuti upravo u taj kadrovski rezervoar, Sanader je imao na izbor i nekoliko drugih kandidata. U hrvatskom izaslanstvu u Daytonu, tih sudbonosnih dana bili su i Hrvoje Šarinić i Miomir Žužul, ali i stručnjaci za međunarodno pravo Ivan Šimonović i Siniša Petrović. Zašto baš Granić, ako to doista bude Sanaderov konačan izbor?
Više je mogućih razloga. U trenutku kad međunarodna zajednica ponovno gleda u Daytonski sporazum i ono što je na osnovi toga nacrta nastalo u praksi, bosanskohercegovački HDZ je u međunarodnoj izolaciji. Europski pučani zamrznuli su status te stranke, a Zagreb, koji svakodnevno poručuje da želi zaštititi ravnopravnost Hrvata u BiH, na prisilnoj je distanci jer realno nema utjecaja. U sukobu Čović Ljubić Sanader je jasno zauzeo stranu, ali odnosi su blokirani. I sad mu je potreban netko tko može komunicirati sa svima, a to teško može biti bilo koja izrazito stranačka osoba ili službeni predstavnik hrvatskih vlasti.U političkim se krugovima nagađa da bi na Granića mogli pasti i drugi poslovi iz sfere tihe diplomacije u kojima su potrebni diskrecija i veliko diplomatsko iskustvo. Granićevim plusom smatraju se dobri kontakti u Europi, kao i u SAD-u, što Sanaderu može biti od koristi.
A kako je Granić sada savjetnik Predsjedništva HSP-a, dolazi se do tumačenja da bi on mogao biti svojevrsni most između HDZ-a i HSP-a, stranaka vrlo usmjerenih na međusobnu suradnju. Jer su se u posljednja dva mjeseca odnosi između tih dviju stranaka zategnuli, a HDZ se bez HSP-a ne može lako održati, niti HSP bez HDZ-a može lako ući u vlast. No, upravo zbog tih zategnutih odnosa, iz nižih perspektiva može izgledati i da se Sanader preko Granića malo osvećuje Đapiću zbog "krađe" birača.Aktualni šef Vlade i njegov možebitni savjetnik znaju se od 1992. Prvo je Granić, ondašnji potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti, bio Sanaderu šef kao ministru znanosti, a poslije mu je Sanader dugo bio zamjenik kad je Granić postao šef diplomacije. Za šetnji Zrinjevcom, za kojih su razgovarali da bi izbjegli prisluškivače instalirane u uredima MVP-a, sprijateljili su se. Čak toliko da je Sanader postao jamac Graniću za kredite.
Ta sasvim privatna financijska veza, kažu, nikad nije aktivirana jer krediti se uredno otplaćuju, ali nije niti zaboravljena.Kad Sanader, koji je uz Granića upoznao svijet diplomacije i usavršavao političarski zanat, danas razmišlja uzeti ga za savjetnika, to se ipak čini kao logičan tijek odnosa, ako se ne dogodi kao davne 1992. Tuđman je tada s Granićem prvi put ugovorio preuzimanje Ministarstva vanjskih poslova, no priča je prerano pobjegla u javnost podignuvši veliku buru, pa su se oba predomislila...