Samo velike nacije mogu priznati i vlastite zločine i zbog njih se pokajati

Nedavno je, ako se ne varam prvi put nakon 1996., zabranjen jedan udžbenik. Naravno, riječ je o udžbeniku povijesti jer se drugi udžbenici ne povlače i ne zabranjuju (osim, potencijalno, udžbenika hrvatskog jezika i književnosti). Pritom nije važno je li neki udžbenik loš, a takvih je proteklih tridesetak godina bilo napretek, nego samo odgovara li konzervativnom svjetonazoru ili ne. Mogli ste, recimo, u udžbeniku iz Prirode i društva predlagati djeci u trećem razredu da se popnu na crkveni zvonik kako bi promatrala okolicu, ali ugrožavanje sigurnosti djece ili potpuno glup prijedlog što se gradske djece tiče nije nikome bio razlog ni za doradu, a kamoli za povlačenje knjige. Sredinom devedesetih godina od nacionalne je važnosti bio srednji vijek, pa se udžbenik zabranio zbog tvrdnje da je Zvonimir bio papin vazal, a da se Vojna krajina zvala tako, a ne Vojna granica. Da bi se postigla zabrana, trebalo je nakon šest pozitivnih recenzija imenovati superrecenzenticu, stručnjakinju za 19. st., i angažirati političara čiji se autoritet gradio u Dinamu, pardon – Croatiji. No čini se da su te godine bile bolje nego ove danas jer je udžbenik, u neizmijenjenom obliku, sljedeće godine ipak bio dopušten.