Sami u školi: S Maris će na Drveniku Velom i četvrtašica Lili, a Val je i dalje jedini učenik na otoku Kaprije

U školske klupe sutra će sjesti oko 36 tisuća prvašića i među njima malena Maris u ponovno otvorenu školu Drvenik Veli, koja s manjim prekidima nije radila nekoliko desetljeća. Škola na Drveniku Velom prvi je put bila zatvorena u prošlom stoljeću, pa je onda radila neko vrijeme početkom ovog stoljeća dok je na otoku bilo djece i ugasila se 2008. Još jedna mlada obitelj napustila bi otok da nije bilo prof. dr. sc Julija Meštrovića, bivšeg ravnatelja KBC-a Split i danas voditelja mobilnog pedijatrijskog palijativnog tima Splitsko-dalmatinske županije, koji je bio pokretač ideje da se škola otvori. Premda je Hrvatska od školske godine 2013./2014. izgubila više od 61 tisuću učenika, nitko kao ljudi porijeklom s malih otoka i opustošenih mjesta diljem Hrvatske ne zna što znači, osobito za male sredine, gubitak djece i zatvaranje škola. Ništa nije važnije od djece jer život može teći bez svih nas bez obzira na to što mislili o sebi, ali bez djece život staje. Bez njih nema naših otoka, našeg mora i naše zemlje, bez njih neće imati tko pamtiti naša (ne)djela, niti čuvati naslijeđenu baštinu jer naša je samo prošlost i sadašnjost, a budućnost pripada daleko više djeci, nego nama kojima je vrijeme ograničeno. No, koliko je ljudi poput prof. Meštrovića i drugih pojedinaca spremno učiniti sve što mogu u svojim sredinama da zadrže mlade i obitelji s djecom i olakšaju im život, osiguravajući time i opstanak malih otoka i drugih danas opustošenih krajeva Hrvatske? Da ostali, a osobito političari, desetljećima ne recikliraju iste ideološke teme i podjele, Hrvatska bi bila bolje mjesto za život, a ne država koja ide prema demografskom sunovratu. Prof. Meštrović danas u mirovini pola vremena provodi na rodnom otoku, a pola u Splitu u kojem vodi mobilni pedijatrijski palijativni tim, prvi takav u Hrvatskoj koji pruža pomoć teško oboljeloj djeci u njihovu domu.