Sabornici profesorima poklonili dvojke

Uza svu buku koja se često diže oko pravosuđa, posve nezamijećeno prošao je izbor novih članova Državnoodvjetničkog vijeća u koje su iz reda sveučilišnih profesora ušla dvojica s osječkoga Pravnog fakulteta.

U nezgodan trenutak, nema sumnje, baš kad se javnost danima zabavlja je li na tom fakultetu zaposleno samo petero ili ipak desetero profesorske djece, te da li se ispiti kupuju u obližnjem kafiću za 21 tisuću kuna. Neobičnom koincidencijom, saborski su nam zastupnici baš sada servirali još jedno jelo iz glasovite jeftine saborske kuhinje, no ne suviše ukusno...

Od šest profesora, zastupnici su većinom, tajnim glasovanjem, izabrali baš dekana osječkoga fakulteta Vladimira Ljubanovića, navodno bliskoga SDP-u, te njegova kolegu s istoga fakulteta Branka Babca, bliskoga HDZ-u. Potonji je inače bio prvi pučki pravobranitelj u Hrvatskoj, koji na tom mjestu nije radio ništa, osim što je tražio ured s pogledom na Markov trg, pa je morao otići. Babac je bio i prvi, kratkotrajni, ministar pravosuđa u vladi Josipa Manolića. Valja, pak, reći da Ljubanovićev sin Boris radi kao asistent na katedri profesora Babca...

Osječki profesori branili su se ovih dana da su njihova djeca odlični studenti, no nisu rekli jesu li se djeca možda školovala na istom fakultetu gdje su im očevi dekani i dugogodišnji profesori. Čini se da je i autonomija sveučilišta na hrvatski način slična neovisnosti sudaca: katkad služi da se skrije koješta.

Osim toga, uz toliku buku oko izbora Ksenije Butorac za dječju pravobraniteljicu, zanimljivo je da nije bilo takve rasprave o kandidatima za tako važno tijelo u pravosuđu,  koje odlučuje o imenovanju svih hrvatskih tužitelja i o njihovoj disciplinskoj odgovornosti...