Nekada poznato po bogatstvu biljnog i životinjskog svijeta, Sredozemno more danas se suočava s ozbiljnim izazovima, među kojima se ističu prekomjerni izlov i zagađenje plastikom. Na obali Libije, u blizini grada Sirta, Mohtar Al Ramaš priprema svoj stari plastični čamac za još jedan izlazak na more. Dok odmotava svoje istrošene mreže, pokazuje na površinu mora prekrivenu otpadom.
„Ove mreže sada hvataju samo plastiku”, kaže, „imamo osjećaj kao da čistimo more, a ne da od njega zarađujemo za život”, piše DW.
Plastični otpad, kojeg se u Sredozemno more, prema podacima Ujedinjenih naroda, dnevno ulije oko 730 tona, nije jedini problem koji zabrinjava Al Ramaša. Nakon godina provedenih u ribarenju između južne Europe i sjeverne Afrike, navodi da su industrijske kočarice „pokupe sve, čak i male, mlade ribe”, te da „svakodnevno prazne more”. Također ukazuje na zagađenje otpadnim vodama iz urbanih područja blizu Tripolija, koje ubija morske organizme poput riba i spužvi, dok građevinski zahvati na obali uništavaju prirodna područja za razmnožavanje brojnih vrsta. „Ono što se ovdje događa nije normalno”, tvrdi, dodajući kako je stanje toliko loše da izgleda kao da Libija uopće nema izlaz na more: „Imamo jednu od najduljih obala u regiji, a ipak ribu uvozimo iz inozemstva.”
Ribari poput Al Ramaša nadaju se da će Ministarstvo zaštite okoliša reagirati i stati na kraj, kako on kaže, „neprekidnom uništavanju” njihova glavnog izvora prihoda. „Slali smo pisma i zahtjeve, ali nitko ne odgovara.” Slična situacija bilježi se i na drugom kraju regije – u egipatskoj Aleksandriji, gdje Hadž Abdel Nabi pregledava svoje mreže sjedeći na pristaništu u četvrti Bahari. U svojim kasnijim godinama prisjeća se boljih dana kada je more bilo izdašno: „Nekada smo se vraćali sa sto kilograma ribe, a danas samo deset, a ponekad se vratimo i praznih ruku." I on ukazuje na štetnost industrijskog ribolova, ističući da jedan veliki brod može iz mora izvući „više nego svi lokalni ribari zajedno”. Poput Al Ramaša, i on se obraćao lokalnim vlastima i ministarstvu, no bez rezultata.
Iz Alžira, zemlje koja također izlazi na Sredozemno more, dolaze upozorenja o smanjenju brojnosti ribljih vrsta poput sardina, ključnih za domaće ribarstvo. Prema podacima vlasti, svake se godine ulovi približno 1.300 tona „mladih sardina” manjih od 11 centimetara, često nelegalno. Stručnjaci upozoravaju da takav izlov mladih jedinki ozbiljno ugrožava čitave vrste i destabilizira prehrambeni lanac morskih ekosustava. I dok lokalni ribari poput Hadža Abdel Nabija osjećaju težinu svih tih problema, egipatska vlada nedavno je predstavila nacionalni plan za jačanje obalnog ekosustava. Među planiranim mjerama su obnova dva priobalna jezera i izgradnja 70 kilometara zaštitnih nasipa. Ujedno se planira uvođenje naknada za plastične vrećice kao pokušaj smanjenja korištenja plastike.
Ministrica zaštite okoliša Egipta, Jasmin Fuad, najavila je i projekte koji uključuju ribare u prikupljanje i reciklažu otpada iz mora, što bi im moglo osigurati dodatni izvor prihoda. Također je najavila sustavno praćenje kakvoće morske vode radi pravovremenog otkrivanja zagađenja. „Zaštita Mediterana više nije ekološki izbor. To je društvena i gospodarska nužnost”, izjavila je. Osim toga, radi se i o klimatskom pitanju. Prema podacima UN-a, oceani su apsorbirali gotovo 90% topline proizvedene ljudskom aktivnošću od industrijske revolucije do danas, što dodatno ugrožava već osjetljive morske sustave. Znanstvenici upozoravaju da povišene temperature, smanjene oborine i porast razine mora dodatno opterećuju i Sredozemlje. U srpnju je Alžir najavio digitalizaciju nadzora ribarskih aktivnosti te povezivanje svojih luka s elektroničkim sustavima za praćenje, uz podršku Unije za Mediteran – organizacije koja okuplja 43 zemlje regije.
Lipanj je obilježen potpisivanjem Sporazuma o otvorenom moru, kojim se predviđa zaštita 30% svjetskih oceana do 2030. Ovaj važan međunarodni dokument, koji uključuje stvaranje zaštićenih morskih područja te regulaciju ribolova, prometa i eksploatacije mora, stupit će na snagu kada ga ratificira 60 država, što se očekuje do kraja godine. U srpnju se dodatno 170 država obvezalo na „Plan iz Nice za oceane”, koji uključuje zabranu dubokomorskog ribolova u osjetljivim područjima, uključivanje ribara u prikupljanje podataka o okolišu te podršku projektima „plavog gospodarstva” kao modela održivog razvoja.
Europske zemlje obećale su ulaganje od milijardu eura u projekte zaštite oceana u narednim godinama. Ciljevi uključuju pomoć zemljama globalnog juga, snažniju zaštitu morskih prostora i unaprijeđeno praćenje zagađenja, osobito u Sredozemlju. Unatoč tim obećanjima, ljudi koji ovise o moru ostaju skeptični. „Teško je vjerovati kada su neki od najvećih financijera ujedno i najveći zagađivači na svijetu”, rekao je za DW Samir Šeik Al-Zagnani, bivši kapetan iz Tunisa, danas ekološki aktivist. Al Ramaš i ostali ribari žele aktivno sudjelovati u očuvanju mora koje dobro poznaju. „Mi poznajemo more i možemo ga zaštititi, ali nemamo alate”, kaže. „Ako nastave nama davati obećanja, a drugima mreže, za nas više ništa neće ostati.”
Naravno Bil Gates i ekipa imaju rješenje.