Reporter Večernjakove Nedjelje na mjestu ruskog masakra: Ruka koja viri iz tla, nečija noga, smrskana lubanja...

U Kijevu se više ne čuju ruske ratne orgulje. Grad koji je mjesec dana bio u vojnom poluokruženju, počeo je ponovo disati. Prilazne ceste čiste se od ratnih krhotina, vlakovi voze sve frekventnije, ljudi se vraćaju automobilima iz zapadnih krajeva i iz Europe. Prije mjesec dana gledali smo kolone vozila koje izlaze iz Kijeva, a sada se događa upravo suprotno. Svaka cesta koja vodi u grad postala je linija kojom se ljudi vraćaju u svoje domove, za koje su mislili da ih možda nikad više neće pronaći.

Bilo je deset sati navečer i već je počeo policijski sat. Ispred kolodvora puhao je jak i hladan sjeverni vjetar koji se savršeno stopio s jakom sirenom zračne opasnosti. Što očekivati? Hoće li raketirati grad? Hoće li projektil pasti upravo na kolodvor kao bitan infrastrukturni objekt? Putnici koji su se našli vani nisu se uzbuđivali. Pušili su i pokušavali s pripadnicima teritorijalne obrane dogovoriti neki prijevoz do svoga doma. U Kijevu policijski sat traje od 21 sat do šest ujutro. Nakon 21 sat vani ne smije biti nitko osim vojske i policije. Ali kao i toliko puta dosad, slavenska snalažljivost ne preza od izigravanja i tih pravila. U suprotnom bi putnici koji stignu na kolodvor u večernjim satima, morali čekati do jutra da bi izišli. Pripadnik vojne kontrole pri izlasku s kolodvora sasvim je dramatično rekao: "Ako sad pješke krenete do stana, netko bi vas mogao ustrijeliti. Što oni znaju tko ste i kakvim se poslom bavite u ovaj kasni sat."