Religije u 'lovu' na razvoj društva

Čovjek je fizičko i duhovno biće, čime se bitno razlikuje od svih ostalih bića na planetu Zemlji. Religije su vidljivi dio njegove duhovnosti, prisutne od samog početka ljudskog roda, što potvrđuju arheološki lokaliteti s pećinskim crtežima iz najstarijega povijesnog razdoblja. Uvijek su to prikazi božanstava i vjere u transcendentno. Da bismo bolje shvatili bit, logično je kao znanstveni fenomen definirati temeljne pojmove: vjera, religija i Crkva. Vjera (lat: fides) temeljni je religijski stav kojim se u intimi vlastite savjesti prihvaća sveto ili vjerska istina neke religije. Religija (lat: povezivanje okupljanje) sustav je vjerovanja u etičke vrijednosti i čin kojim čovjek izražava odnos prema svetom. Najveći broj velikih religija ima kodificirane sustave svojeg vjerovanja u pisanoj formi (Biblija, Evanđelje, Kuran i dr.) te druge svete spise koje službeno priznaju kao izvore svojih poruka. Crkva (vjerojatno od grčke riječi, dom Gospodnji) u kršćanstvu znači kršćansku vjersku zajednicu, dok druge religije imaju za istu ili sličnu ustanovu drugačije značenje, ali u osnovi istu funkciju. Duhovni život čovjeka i čovječanstva razvijao se od prapovijesnog animizma do monoteizma u sadašnjem obliku, uz bezbroj drugih religijskih uvjerenja tijekom cijele povijesti ljudskog roda. Postoji podatak da je od postanka svijeta do danas bilo 80.000 bogova.