Zatvara se zgrada osječkog Doma za psihički bolesne odrasle osobe dislocirana u Čepinu. Njezina će 92 korisnika do Nove godine biti preseljena u 27 stanova u Osijeku. Prva je to takva institucija u Hrvatskoj koja će tako obilježiti završetak prvog dijela povratka ljudi u zajednicu.
Donacije građana
– Proces raseljavanja traje već dvije godine. Sada ćemo uspjeti zatvoriti jednu od dviju zgrada u kojoj su ljudi dugo živjeli, a što nije primjereno čovjeku koji treba biti u malim, obiteljskim zajednicama. Na našoj drugoj lokaciji u Osijeku ostat će još 45 ljudi, kojima ćemo također omogućiti život u zajednici. Rok za deinstitucionalizaciju u Hrvatskoj je do 2018. – objašnjava Ladislav Lamza, ravnatelj Doma koji će se nakon završetka procesa transformirati u centar za pružanje usluga u zajednici. U stanove se raseljava, ovisno o kvadraturi, od dvije do najviše pet osoba. Partnere si biraju sami. Stanovi su opremljeni jednostavno, a u tome su pomogli i građani donacijama namještaja. Dio stanova je unajmljen, no najviše je onih koje su dobili na korištenje od Ureda za upravljanje državnom imovinom.
– Svi dosadašnji radnici raspoređeni su na radna mjesta asistenata koji osobama daju podršku, obilaze ih u stanovima, podučavaju ih kuhanju, pospremanju, idu s njima na tržnicu... Podučavaju ih osnovnim vještinama koje su ljudi zaboravili dolaskom u dom gdje ni o čemu nisu morali razmišljati, niti su imali mogućnost izbora. Primjerice od onoga što će pojesti taj dan do toga koji će program gledati na televiziji – dodaje on.
Radi u knjižnici
– Prekrasno nam je ovdje! – oduševljena je Rajka Planojević koja već godinu dana stan dijeli sa svojom cimericom Mirom Alduk. Na ulaznim vratima stoji im samo ime i prezime. Susjedi su ih dobro prihvatili.
– Čuvali smo jednu baku u susjedstvu s čijom smo nećakinjom sada prijatelji – dodaje Mira koja dva puta u tjednu odlazi po tri sata raditi u knjigovežnicu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Sada je u iščekivanju i svoje prve novčane naknade za to. Na pitanje žele li se vratiti u dom, jednoglasno odgovaraju: – Nikada nismo bolje živjele!
Mogu mediji prikazivati da je sve krasno i bajno, mogu pisati hvalospjeve gospođi Opačić i svima koji stoje iza projekta, međutim, postavlja se pitanje zašto o svemu tome javnost nije saznala nešto više.Prije realizacije. Da li su provedene javne rasprave u kojima bi sudjelovali stručnjaci raznih profila (psiholozi, psihijatri, defektolozi,odgajatelji...) i direktno zainteresirani, roditelji, staratelji... Radi se naime o deinstitualizaciji, ne samo domova za psihičke bolesnike nego i domova za djecu sa posebnim potrebama. Inicijativa je krenula, navodno, iz Amerike od strane nekih društava i udruga a hrvatska Vlada je prihvatila da se krene, ne u eksperiment, nego u realizaciju ideje. U javnosti se vrlo rijetko moglo nešto o tome saznati a obzirom da se radi o vrlo osjetljivim društvenim skupinama, trebalo se znati više. Zašto nije? Predlažem Večernjem listu da temeljito obrade tu temu, tko je dao ideje, s kojim argumentima, tko je sve odobrio, zašto nije bilo javnih rasprava, što društvo gubi i što dobiva, i najvažnije, što dobivaju a što gube oni o čijem se životu i budućnosti radi. Mislim da ova tema zaslužuje bolju obradu i veću društvenu pozornost. Prevelik je ulog a rezultati neizvjesni.