Račanovi nasljednici obezvrijedili su njegovu povijesnu ispriku za Bleiburg

Bleiburg i Križni put bili su 45 godina zabranjena tema, a otkad su dobili pravo javnosti, ima tome sad već 35 godina, svakoga svibnja iznova polariziraju hrvatsko društvo. Ponajprije zato što se ta tema nepotrebno politizira, ali i zato što lijevi dio političkoga spektra uporno odbija priznati što se to točno dogodilo u svibnju 1945. godine, kad je rat već bio završen. Antifašističke udruge i sljednici Komunističke partije svjesno zatvaraju oči iako rezultati povijesnih istraživanja ne ostavljaju prostor ni za kakve dvojbe (osim o broju žrtava). Danas je, naime, potpuno jasno da je Jugoslavenska armija počinila masovan zločin likvidiravši između 80 i 90 tisuća vojnika NDH i hrvatskih civila, 15-ak tisuća slovenskih domobranaca i 2-3 tisuće srpskih i crnogorskih četnika. Učinila je to sustavno, planski, prema direktivi vrha Komunističke partije Jugoslavije, a tragove svoga zločina pokušala je prikriti u 1500 masovnih grobišta na području Slovenije i Hrvatske. Naravno da je među likvidiranima bilo i ratnih zločinaca, onih koje bi svaki sud osudio na najtežu kaznu, ali nikome od ubijenih nije suđeno. Čak ni pred prijekim sudovima. I nije to bila samo odmazda nego ponajprije svirep revolucionarni obračun s neprijateljima komunističkog režima, za koji su odgovorni i izvršitelji i pokrovitelji zločina – Josip Broz Tito i njegovi najbliži suradnici. To su činjenice. I sve dok ih kao takve ne prihvati cijelo hrvatsko društvo, Drugi svjetski rat u Hrvatskoj neće završiti.