Purda: U logoru su me mučili, a izjavu sam potpisao pod prisilom

Časni sude, nisam kriv za ovo kazneno djelo. Ja sam devet mjeseci proveo u logoru, u kojoj sam svakodnevno mučen. Tjerali su me da jedem sol i papar, 12 sati morao sam stajati prislonjen uza zid dok su me udarali palicama. Drugi put su mi zadali nekoliko stotina udaraca po tabanima. Što god su nam dali da potpišemo, mi smo to učinili, samo da nas više ne tuku. Izbili su mi zube, imam oštećen jednjak i kralježnicu, a patim i od PTSP-a – kazao je u jednom dahu, drhtavim glasom, vukovarski branitelj Tihomir Purda, odgovarajući pred Sudom Bosne i Hercegovine zašto se protivi zahtjevu za izručenje Republici Srbiji, čije ga pravosuđe tereti za ratni zločin protiv zarobljenika i ranjenika.

Postupak nezakonit
U skladu s ekstradicijskom procedurom, on se u pratnji odvjetnika Josipa Muselimovića i Ane Primorac pojavio pred sucem za prethodni postupak Suda Bosne i Hercegovine, Halilom Lagumdžijom, kako bi se izjasnio o zahtjevu za izručenje Srbiji.

Tužiteljica Jadranka Lokmić-Misirača kazala je da su ispunjeni opći uvjeti za izručenje te da je molba Ministarstva pravosuđa Republike Srbije sročena u skladu s ekstradicijskim pravilima. Napomenula je da Purda nije državljanin BiH te da zločini za koje se on tereti nisu počinjeni na teritoriju BiH. Također je potvrdila da državno tužiteljstvo u Sarajevu ne vodi postupak protiv Purde. Sve to su, kako je kazala, razlozi zbog kojih Tužiteljstvo BiH smatra da ne postoje zapreke izručenju Tihomira Purde srbijanskom pravosuđu.

Posve oprečan stav iznio je Purdin odvjetnik Josip Muselimović, koji smatra da ne postoje zakonske pretpostavke za izručenje. On je istaknuo kako se dokazi i rješenje o provođenju istrage protiv Purde iz 1999. godine temelje na izjavama ratnih zarobljenika koje su dane pod prisilom te su stoga neprihvatljive.

– Duboko smo uvjereni da molba za izručenje Purde nije utemeljena, kao ni kazneni postupak koji je pokrenut 1999. godine. On je pokrenut na temelju dokaza pribavljenih na apsolutno nezakonit način – kazao je Muselimović, napominjući kako su na Purdinu slučaju prekršene brojne odredbe Ženevskih konvencija o pravima ratnih zarobljenika.

Muselimović je objasnio kako su u spisu izjave tridesetak svjedoka koje je u zakonitu postupku preslušalo Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, a iz čijih se iskaza može vidjeti da su u zatočeništvu zlostavljani na najgrublji mogući način i da su potpisivali ono što su morali.

– U svojoj 40 godina dugoj praksi nisam doživio ovakvu površnost kod optuženja za ratni zločin. U rješenju o provođenju istrage iz 1999. godine govori se da su ubijena dva vojnika, ali ne i tko su oni, kada su ubijeni i na koji način – upozorava Muselimović.

Zaslužili poštovanje
Također navodi da u istom rješenju srbijanski vojni sud prihvaća činjenicu da je jedan od onih za čiju se smrt Purda tereti, Boban Gačić, umro u bolnici u Vukovaru, što nedvojbeno upućuje na to da on kao teško ranjeni vojnik JNA nije mogao sam doći do bolnice, već da ga je netko doveo. Iz svih raspoloživih činjenica, kaže Muselimović, proizlazi da su to upravo uradili Purda i druga dvojica hrvatskih vojnika koje tereti srbijansko pravosuđe.

– Ako je tako, onda ovi ljudi zaslužuju puno društveno poštovanje, jer su postupali onako kako se mora postupati u ratnim uvjetima – zaključuje odvjetnik Muselimović.