Pune tri godine nisu prepoznali rak

Obitelj Šafar je jedna od sisačkih obitelji koja je nedavno izgubila svog člana oboljelog od karcinoma.

- Moja supruga Jelka umrla je prošlog ljeta u dobi od 52 godine. Prvi simptomi pojavili su se 2001., ali bolest nije prepoznata do 2004. Tek kada sam je odveo na privatnu specijalističku pretragu u Veliku Goricu, upućena je na Šalatu, gdje su utvrdili tumor na glavi, u pdoručju od uha do nosa. Držali su ga benignim i nisu obavili pretragu magnetnom rezonancom, što je značilo daljnje gubljenje vremena. Odveo sam je na tu pretragu u privatnu ordinaciju i tada se vidjelo što je posrijedi - kazuje Franjo Šafar.

Nisu htjeli operirati
- Primala je kemoterapiju i zračenje, jedno vrijeme bilo je u redu, ali i dalje je bilo bolova i neizdrživa bubnjanja u ušima. Naši neurokirurzi nisu htjeli operirati, pa je naš sin koji živi u Njemačkoj organizirao tamo operaciju, na poznatoj neurokirurškoj klinicu. No treći dan nakon zahvata supruga je preminula - kazuje Franjo.

Opisuje s čime se sve suočio u vrijeme suprugine bolesti i agonije.
- Trebalo bi uvestio pravilo da se sve pretrage rade u bolnici. Možete misliti kako izgleda iz Siska odlaziti u Zagreb na ambulantne pretrage. U odlasku dva sata, toliko u povratku, a čekanje pretrage traje satima. Nadalje, ne treba štediti na pacijentima nego ih temeljito pregledati - ističe Franjo. Opisujući kako je imao i još uvijek ima problema da mu HZZO nadoknadi troškove operacije u Njemačkoj i pretragu MR-om, kaže:

Ne daju novac
- Za operaciju sam dobio odgovor kako se u Hrvatskoj rade takve operacije, a u nalazima neurokirurzi kažu da se operacija ne može obaviti. Za magnetnu rezonancu, koju sam platio 1.900 kuna, čekam ishod žalbe na odbijenicu - kazuje Šafar.

Ističe kako je bolest njegove supruge posljedica onečišćenja, a na to ga navodi podatak da je u Ulici Petra Hektorovića u kojoj stanuje, u desetak kuća od raka oboljelo šest stanovnika. Dio ih je umro, dio se liječi.