Prvi đakoni zagrebačke nadbiskupije

Zagrebačka nadbiskupija danas će, prvi put u svojoj povijesti, dobiti sedam trajnih đakona. Đakon, “poslužitelj svih”, muškarac je oženjen najmanje osam godina, završio je teološki fakultet, ima dužnost pomagati biskupu i svećenicima u slavlju sakramenata. Đakoni krste, dijele euharistiju, nazočni su na vjenčanjima, propovijedaju, vode sprovode...

Sedmoricu kandidata na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj katedrali u 18 sati zaredit će kardinal Josip Bozanić. Od sedamnaest kandidata, koliko ih je bilo prije tri godine, kada su počeli s pripremama, ostalo ih je sedam.

San iz djetinjstva
Krunoslavu Kičibačiju iz župe blaženog pape Ivana XXIII. u Dubravi zaređenje u đakona ostvarenje je želje koja je godinama sazrijevala u njemu. – Kao mladić želio sam se zarediti. Ali svećenik me savjetovao da to ne učinim. Oženio sam se, došla su djeca. Đakonat je ono što sam želio – kazao je Kičibači. Put njegova kolege Ivana Mandića iz župe sv. Tri kralja iz Kraljeva Vrha vrlo je sličan. Mandić je bio u sjemeništu, pet i pol godina na Bogosloviji, ali se zaljubio i odustao. – Nisam želio voditi dvostruki život. Nisam želio nikoga varati. Đakonatom sam uspio spojiti obitelj i vjeru – govori Mandić, jedan od prvih vjeroučitelja u zemlji. Prijatelji s nestrpljenjem iščekuju prvu propovijed đakona Mandića.

Stanko Mikulić bit će đakon u župi svetog Križa u Sigetu. Svoju želju supruzi je izrazio i prije vjenčanja, ona je to prihvatila kao nastavak života u vjeri.

– Iskreno se radujem, ostvario se moj san iz djetinjstva – kazao je Mikulić.

Stipo Šarić iz župe sv. Leopolda Mandića s Ljubljanice i Voltinog đakonat prihvatio je kao potvrdu dugogodišnjeg rada, otkako je nakon dvije godine napustio sjemenište, gdje se pripremao za franjevca. Đakonat za njega ima i simboličku vrijednost – prvi je đakon bio je baš sv. Stjepan, ali i sv. Franjo. Posebno se raduje prvom sudjelovanju u sakramentu ženidbe i krštenja.

Nova obitelj
– Riječ je o stvaranju nove obitelji, dok je krštenje velika radost – kaže Šarić. I dok je većina đakona teologiju završila u mladosti, Marijan Spehnjak iz župe sv. Vida u Brdovcu na faks je, uz rad, krenuo tek u svojim tridesetim. Do tad je bio nogometaš – igrao je u Lokomotivi, Jedinstvu, Samoboru te pet godina u austrijskom Villachu.

Kad je krenuo na fakultet, “natjecao” se s djecom tko će biti bolji, tko će dobiti bolje ocjene. I tko je bio? – Pa tata – smije se Spehnjak te dodaje: – Bilo bi mi neugodno doći pred profesore i ne znati nešto. Najmlađi među đakonima, 37-godišnji Ivan Markulin, bivši bogoslov, u jednoj rečenici sažima sve ono što svi đakoni znaju i osjećaju: – Kad Bog zove, moraš se odazvati.