Provedena rekonstrukcija u stanu iz kojeg je praćen Vjeko Sliško

Četrnaest godina pošto je u Maksimirskoj cesti pucano na Vjeku Sliška i Jurja Dodića, za što se treći put sudi Nikici Jelaviću, danas je u stanu u Maksimirskoj 108 a provedena – rekonstrukcija, prva u proteklih 14 godina i dva dosadašnja suđenja na kojima je Jelavić bio oslobođen.

Promatrali kretanje
Stanarsko pravo na taj stan imao je Stjepan Puljak, odnosno njegova majka, a prema optužnici, upravo je iz toga stana promatrano Sliškovo kretanje te njegove navike. Naime, te sada pomalo davne 1995. u zgradi preko puta bila je smještena Sliškova tvrtka Bonaparte. Nakon pucnjave na Sliška i Dodića počinitelj je pobjegao, a policija je tijekom očevida u ulazu zgrade u Maksimirskoj 108 a našla torbu sa šaržerima i teniskom uplatnicom na Jelavićevo ime.

Ulazak u suterenski, zapušten stan danas nije bio nimalo lagan jer iako je Puljak imao ključ, u njega se bez pomoći bravara nije moglo. Tak kad je bravar prepilio bravu na protuprovalnim vratima, sutkinja Koraljka Bumči, tužiteljica Dunja Pavliček te Jelavić i njegovi odvjetnici Anto Nobilo i Željko Dumančić mogli su ući unutra. Što se odatle moglo vidjeti, a što ne prije 14 godina danas je teško bilo reći jer se okoliš malo promijenio.

Živjele studentice
Sam Puljak u prijašnjim svjedočenjima tvrdio je da su tada u stanu živjele dvije studentice iz Mostara, a danas je prvi put spomenuo da je u stanu tada živio Adem Pošković. Nejasnoće u svojim iskazima nije bio voljan objašnjavati jer je Poškoviću prodao stanarsko pravo za stan koji nije njegov. No Puljak je zato obrazložio kako se našao u toj priči.

– Tu je priču pustio Šiškić i Jelavić je treća verzija. Prvo se stanom služio Bagarić, pa Zoran Petrović i na kraju N. Jelavić. To s Jelavićem pojavilo se nakon njihova uhićenja, a da ja imam veze s tim doznao sam kad me je sudac Ortynski neslužbeno pozvao na razgovor. U prostoriji je bio i Šiškić koji je tada vikao kako se stanom služio Jelavić te da i ja tako moram reći – kazao je Puljak.