Istraživanja na studentskoj populaciji nerijetko pokazuju njihovo nezadovoljstvo prilagođenosti sveučilišnih studijskih programa s obavljanjem bilo kakve vrste posla, a količina obaveza, koja je i ovako prevelika, nerijetko ih ograničava u dodatnim aktivnostima. Da je količina obaveza velika i da se mahom bazira na usvajanju teorijskih znanja, pred potrebnim vještinama, dokazuje i istraživanje EduCentra gdje se u populaciji od 800 studenata s javnih i privatnih fakulteta, čak 35% studenata javnih fakulteta izjasnilo kako ispite pripremaju i po nekoliko tjedana, a poražavajuća je brojka da je njih čak dvije petine ponavljalo godinu.
Još je gora činjenica da izvanredni studiji na javnim učilištima gotovo ne postoje, a usvajanje Bolonjskog sustava mahom je dovelo do premještanja izvanrednih studija na veleučilišta i visoke škole. Osim toga glavna karakteristika privatnih visokoobrazovnih institucija je i izvođenje stručnih studija. Stručni studiji naglasak stavljaju na vještine, a gubitak godine na takvim fakultetima je vrlo rijedak i omogućuje studentima formiranje dugoročnih planova za svoju karijeru i ostvarenje svojih ciljeva. Zbog stručne prakse koju svaki student privatnog fakulteta mora odraditi, studenti imaju mogućnost da se bolje povežu s budućim poslodavcima i da prije uvide što žele raditi u životu, a predavanja u popodnevnim satima omogućuju im i neometan rad, bilo ugovorom ili studentski. U anketi EduCentra jedan od ispitanika koncizno ističe svoj razlog odabira privatnog obrazovanja te dodaje: „Radim. Na javnim učilištima ne postoji mogućnost poslijepodnevnih/večernjih predavanja (poslije posla).“
Da su studenti privatnih fakulteta otvoreniji prema studentskim poslovima govore i podaci s EUROSTUDENT-a koji idu u prilog studentima stručnih studija, a prezentiraju kako je čak 60 posto studenata radilo neku vrstu plaćenog posla, što je 10 posto više u usporedbi sa studentima studija javnih fakulteta, a iako su se dodatno angažirali i studentskim poslovima hrle formiranju novih poslovnih vještina, svega 5% studenata privatnih učilišta moralo je ponovo upisati godinu.
Ispitanici koji su odabrali privatna učilišta, njihovu prednost vide u boljoj organiziranosti studija, manjim grupama i individualnom pristupu prema studentima, a to potvrđuje i Domagoj Poljak, student diplomskog MBA studija na privatnom fakultetu. ‘‘Budući da sam bio na drugom studiju prije, očekivao sam sličan studij, depersonaliziran odnos profesora i studenata, no tu me fakultet iznenadio. Ne samo da su profesori zainteresirani za rad na studiju, nego su uvijek tu, brzo odgovaraju na mailove, prate naš rad i na praksi u tvrtkama. A upravo stručna praksa i rad na primjerima iz stvarnog poslovanja daje nam iskustvo koje je primjenjivo i stvarno. Znanja koja stječemo nisu samo teoretska, nego su ozbiljna, praktična priprema za razvoj karijere koju želimo. Nakon dodiplomskog studija mogao sam otići i nastaviti studij negdje drugdje, no ostao sam i vjerujem da to samo za sebe najbolje govori o iskustvu studiranja na privatnom fakultetu.‘‘
Hrvatska još dovoljno ne promiče posao uz studij, a samo 2,1 posto zaposlenih ljudi i dalje uče kako bi postigli višu razinu obrazovanja, dok je u 15 najrazvijenijih zemalja svijeta taj broj između 23 i 27 posto onih koji se kontinuirano obrazuju. Za redovne studente izlet na studentske poslove je prostor za stjecanje novih vještina, no uz prenatrpan raspored i depersonaliziran odnos između profesora i studenta može izgledati i kao deveti krug pakla.
Sadržaj omogućio EFFECTUS – studij financije i pravo