Susret poglavara Katoličke i ruskog pravoslavnog patrijarha nije samo prvi od crkvenog raskola, nego zapravo prvi takav susret u povijesti kršćanstva! Rekao je to u razgovoru za Hrvatski katolički radio prof. dr. Jure Zečević, pročelnik katedre ekumenske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog.
– Predstavnici ruskog pravoslavlja sudjelovali su na općim koncilima koji su pokušali ponovno uspostaviti kanonsko jedinstvo Zapadne i Istočne crkve, npr. u Lyonu 1274. i u Ferari i Firenci 1439. godine, a Ruska pravoslavna crkva imala je svoje promatrače i na Drugom vatikanskom saboru. No, kao susret baš poglavara Katoličke i Ruske pravoslavne crkve, pape i patrijarha u svojstvu poglavara, ovo je doista prvi susret ne samo od 1054. godine nego i prvi susret uopće, otkad postoji kršćanstvo – kaže dr. Zečević, dodajući kako je potrebno relativizirati značenje te 1054. godine.
Pogrešna predodžba
– Obično se i u nastavi povijesti, ali i na crkvenim učilištima u našim kršćanskim crkvama predaje i njeguje predodžba da je do 1054. postojalo uzorno i netaknuto jedinstvo i sakramentalno zajedništvo istočnih crkava i Crkve zapada te da su te sudbonosne godine dvojica predstavnika, patrijarh Cerularije i kardinal Humbertus, kao sjekirom presjekli vezu Istočne i Zapadne crkve te da zbog toga od te godine imamo raskol sve do danas.
To je posve krivo jer anateme ili ekskomunikacije iz 1054. uopće nisu presudne za raskol. Anatema je bilo i prije i poslije 1054. Sjetimo se, primjerice, raskola iz vremena patrijarha Akacija u 5. stoljeću ili raskola iz vremena patrijarha Focija u 9. stoljeću. Također je i sakramentalnog zajedništva bilo i nakon 1054. Evo, ja sam redovnik, karmelićanin i spomenut ću primjer kada je moj onovremeni redovnički subrat, karmelićanin Petar Toma, koji je kasnije proglašen i svetim, godine 1357., dakle čak 303 godine nakon 1054., kao papin izaslanik boravio na dvoru bizantskog cara Ivana Paleologa, koji je primio svetu pričest iz njegove ruke – kaže dr. Zečević objašnjavajući kako je današnji raskol posljedica dugotrajnog, višestoljetnog procesa.
O tome je li usporavanje kanonizacije kardinala Stepinca pridonijelo susretu pape i patrijarha, dr. Zečević kaže da ona zacijelo nije bila izravna i eksplicitna tema prilikom organizacije susreta, no da su pravoslavne crkve iz čitavog niza riječi, gesti i postupaka pape Franje uočili njegovu pažnju i veliko uvažavanje naspram pravoslavnih crkvi.
Papino uvažavanje
– Vjerujem da je i odgađanje kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, ako ne izravno, onda svakako neizravno, posredno, suutjecalo na ovaj susret, i to kao jedan od više znakova koji su u pravoslavnim crkvama prepoznati kao papin iskaz njihova uvažavanja – kaže dr. Zečević citirajući jednu pobožnu baku koja mu je rekla: „Bl. Alojzije je sigurno, jer je pravi svetac, sam radije odabrao odgađanje svoje kanonizacije negoli odgađanje približavanja kršćanskog Istoka i Zapada“.
>>Povijesni susret pape Franje i patrijarha Kirila: Ovo je dar Božiji. Molite za nas!
prvi i zadnji prije velike svadje i svijetskog rata zapad-rusija