Nema sumnje da je priznanje Palestine za hrvatsku politiku zbog posebnih odnosa što ih Hrvatska ima s Izraelom teško pitanje. Nakon početnih "nesporazuma" zbog različitih interpretacija Tuđmanove knjige "Bespuća povijesne zbiljnosti", Hrvatska je s Izraelom još 1990-ih uspostavila vrlo specifičnu i intenzivnu suradnju, posebno na vojnom i obavještajnom planu, a ta suradnja traje i danas. Izrael ima važno mjesto u euroatlantskom pozicioniranju Hrvatske, a za Hrvatsku je to pozicioniranje, pogotovo u vrijeme rastuće nestabilnosti i nesigurnosti oko nas, iznimno važno. Osim toga, kao i u slučaju Njemačke, trebao bi postojati i povijesni dug Hrvatske prema Izraelu premda je svijest o tom dugu u tradicionalno nesvjesnoj hrvatskoj javnosti itekako upitna. Sve su to razlozi zbog kojih je hrvatska politika već nekoliko desetljeća tako dobrohotna i benevolentna prema svim izraelskim potezima i zato se Hrvatska, čak i kada u tome ostaje usamljena, nikad ne pridružuje odlukama koje kritiziraju ili sankcioniraju Izrael u EU i međunarodnim forumima. Hrvatska je, sjećamo se, tako jednom bila i protiv rezolucije UN-a koja je pozivala na trenutačno humanitarno primirje u Gazi opravdavajući svoju odluku činjenicom da u rezoluciji nije spomenut Hamas. Time je Hrvatska dospjela u ekskluzivni klub od svega 14 članica UN-a, među kojima su bile još samo tri članice EU, Austrija, Mađarska i Češka, koje također nisu prihvatile tu rezoluciju. I taj primjer pokazuje da nije bilo žrtve koju Hrvatska nije bila spremna podnijeti kada je Izrael posrijedi. Nešto kasnije Glavna skupština UN-a premoćno je izglasala rezoluciju kojom se od Izraela zahtijeva okončanje nezakonite okupacije palestinskih područja Zapadne obale, Istočnog Jeruzalema i Gaze.
Priznanje Palestine čak je i u ovoj situaciji više od simbolike premda je za zaustavljanje genocida potrebno puno više od toga
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Događaju se promjene na tržištu rada: Diploma nije jedina ulaznica
Fakultetska diploma sve je manje dovoljna za siguran ulazak na tržište rada. Poslodavci traže ljude koji mogu odmah preuzeti posao pa iskustvo stečeno tijekom studija postaje jedna od najvećih prednosti mladih kandidata
Filip Hrgović izgovorio je rečenicu koja bi trebala ući u sve udžbenike
Dok se cijeli svijet divi i čestita Hrgoviću, nevjerojatno je koliko je onih koji ne odustaju, tvrdeći da nije Hrgović pobijedio - već Itauma izgubio ili pak sam sebe nokautirao?!?
'Ne možemo stvarati na livadama i tražiti milijune za naše talente! Gadi mi se što rade akademijama'
– Dugo smo živjeli od ugleda naše reprezentacije. Ali, veliki klubovi jasno razlikuju kvalitetu nacionalne vrste i snagu domaće lige. Modrić, Gvardiol, Olmo... To su bili igrači koji još uvijek ostavljaju trag na najvišoj razini. Oni mogu donekle otvoriti vrata našim igračima, no ne mogu dokazati da je neki talent spreman za najviši razinu
Netanyahu se nalazi u izbornoj zamci: Pravi fenomen događa se desno od njegova Likuda
Netanyahu se nalazi u zamci, za novu vladu možda će mu trebati Ben-Gvir i Smotrich, ali njihova sve ekstremnija retorika može odbiti umjerene birače
Hvale se ekonomijom, a žene su zaključali i oduzeli im sva prava
Afganistan je jedina država na svijetu u kojoj su djevojčicama sustavno zatvorena vrata srednjoškolskog i visokog obrazovanja, a od žena se zahtijeva pokrivanje tijela i lica
Ne ulazeci u povjesna pitanja, priznanje Palestine (kao drzave) je kardinalna greska i pomodno bezumlje. Jedini temelj palestinske drzavnosti je terorizam, drugi ne postoji. Ujedno raspravljati o "priznanju" (necega sto ne postoji) u vrijeme kad Palestinci jos drze izraelske taoce iz njihove zadnje teroristicke akcije nikako se ne moze ugurati u kategoriju "morala" na koji se hrvatska vlada poziva.