Nakon duge i teške bolesti, noćas nešto poslije 2 sata, 16. rujna u 73. godini života u francuskom Port la Nouvelleu preminuo je general Ante Roso, prvi hrvatski general zbora i jedan od najvećih junaka hrvatskog obrambenog rata.. Prije desetak dana general je napustio bolnicu u Montpollieru gdje se liječio i gdje je trebao dobiti novu terapiju.
Nažalost, bolest je toliko uznapredovala da je general sam odlučio napustiti bolnicu i vratiti se kući, gdje su o njemu brinuli supruga Christine i 33-godišnji sin Ante. Posljednje trenutke s generalom Rosom proveo je i brat mu Jure koji je doputovao iz Osijeka. General Ante Roso rođen je 25. travnja 1952. godine u Vladislavcima u Slavoniji. Kako doznajemo od brata Jure, pogreb generala Ante Rose bit će u mjestu Port la Nouvelle. Počivaj u miru generale!
Ante Zorislav Roso rođen je 25. travnja 1952. godine u Osijeku. Tijekom Jugoslavije živio je u emigraciji, a vojnu karijeru započeo je u Legiji stranaca, gdje je dogurao do čina narednika. U Hrvatsku se vratio pred sam početak Domovinskog rata. S drugim bivšim pripadnicima Legije stranaca organizirao je i obučio elitne postrojbe Hrvatske vojske koje su izvodile najzahtjevnije operacije. Posebno se istaknuo kao prvi zapovjednik bojne "Zrinski", prve specijalne postrojbe HV-a. Na prvom susretu s vojnicima izrekao je rečenicu po kojoj je ostao zapamćen: "One koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku umoljavam da napuste dvoranu."
Njegov vojni put nastavljen je u Glavnom stožeru HV-a, u koji prelazi u kolovozu 1991., ali i na samom ratištu, rame uz rame s vojnicima. Bio je jedan od zapovjednika u operaciji Gusar – poznatijoj kao operacija Maslenica – tijekom koje su hrvatske snage oslobodile zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i zračnu luku Zemunik, a kasnije i branu Peruća.
Roso je utemeljio i bojnu "Knez Branimir", prvu profesionalnu postrojbu u okviru Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu Ante Bruno Bušić. U studenom 1993. preuzima zapovjedništvo nad Glavnim stožerom HVO-a od generala Slobodana Praljka, a sudjelovao je i u ključnim operacijama Neretva ’93 i Tvigi ’94. Njegovo je djelovanje značajno ojačalo snage HVO-a i pridonijelo sklapanju primirja s bošnjačkom stranom.
Kasnije je postao dio združenog zapovjedništva HVO-a i Armije BiH te u Sarajevu vodio zajedničko zapovjedništvo s Fikretom Muslimovićem. Godine 1997. predsjednik Franjo Tuđman umirovio ga je. I nakon rata ostao je aktivan u veteranskom životu, sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog generalskog zbora 2005. godine.
Počivao u miru