Zaustavlja se kurikularna reforma, reforma ide dalje, slom reforme obrazovanja, Jokić postavio ultimatum ministru Šustaru... To su samo neki od medijskih naslova koji su proteklih nekoliko mjeseci oslikavali stanje i odnose između nove vladajuće većine u Hrvatskoj i tima koji je vodio kurikularnu reformu, a koji je izabrala bivša Vlada.
Problemi su počeli od nes(p)retne formulacije “zaustaviti kurikularnu reformu” koja se pojavila prilikom konstituiranja Sabora, a nastavili se do danas, kad o odluci, izgleda, neodlučnog ministra obrazovanja prof. dr. Predraga Šustara ovisi hoće li dr. Boris Jokić i njegov tim dati ostavke. Bez obzira na to što se dogodilo, sigurno je jedno – hrvatska javnost, a posebice roditelji i učenici kojih se to izravno tiče, umorni su od toga hoće-neće, valja-ne valja...
Ova Vlada, odnosno ministar obrazovanja Predrag Šustar, koji su projekt reforme kurikuluma naslijedili od prethodne, SDP-ove Vlade imaju pravo reći je li im ono što je do sada učinjeno prihvatljivo ili nije. Bez fige u džepu i argumentirano. Ako smatraju da odrađeni posao nije kvalitetan, to jasno i glasno trebaju kazati i biti jasni u odluci da se eksperimentalno uvođenje novih kurikuluma u škole prolongira dok se ne dorade i učine kvalitetnima.
S druge strane, dr. Jokić i njegovi suradnici na svaku kritiku ne bi smjeli odgovarati durenjem i prijetnjama da će se povući. Ako u ovakvim uvjetima ne žele ili ne mogu nastaviti raditi, onda poprilično zamršenu situaciju, u kojoj se uglavnom govori da bi se prikrilo što se misli, trebaju presjeći i reći – bezuvjetno odlazimo. No, takve odlučnosti i takvog jasnog stava, nažalost, nema ni kod jednih ni kod drugih. Svoje neriješene međusobne odnose, iza kojih se skriva mnogo igrica, podvala i prebrojavanja tko je gdje i kojom ideološkom bojom premazan, lome igrajući se ionako tankim živcima građana koji plaćaju i jedne i druge.