Upozorenja o politikantskom ponašanju u predizbornom razdoblju, koja je za govornicom državnog parlamenta iznio visoki predstavnik, Christian Schwarz-Schilling, očito nisu stigla do ušiju domaćih političara. Jer da jesu ne bi već sada, četiri mjeseca prije izbora, svaki potez unutar državnih i entitetskih institucija bio promatran isključivo kroz uske stranačke interese.
Eklatantan primjer je poziv srpskih stranaka za smjenu predsjedatelja Vijeća ministara. Takav potez neposredno pred izbore ne može imati apsolutno nikakvu svrhu osim dodvoravanja stranaka potencijalnim biračima. Na Terzićevu smjenu pozivaju čak i stranke koje su cijeli ovaj izborni mandat sudjelovale u radu Vijeća ministara koje je on vodio. Slično se ponaša i Stranka za BiH. Oni su ostali dosljedni svom stavu da pred svake izbore kritiziraju vlast čiji su sastavni dio. Upravo iz te stranke, koja ima ponajviše ministara na svim razinama, dolazi najveći broj optužbi za “loš rad izvršne vlasti”.
U takvoj situaciji potpuno je izvjesno da će se sve do izbora ponavljati “krize vlasti”, poput one oko formiranja komisije o stradanju građana Sarajeva.
To znači da su vrlo male šanse da svi oni zakoni koje je u svom govoru pred državnim parlamentom naveo visoki predstavnik, a od kojih ovisi europski put BiH, njezin ekonomski oporavak i uređenje pravnog sustava, morati pričekati formiranje nove zakonodavne i izvršne vlasti. Predizborna kampanja dolazi i u vrijeme kada BiH vodi vrlo važne pregovore glede sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU.
Opstrukcije tih pregovora, zbog sitnih stranačkih predizbornih interesa, itekako će ostaviti traga na cijeli proces. Četiri izgubljena mjeseca za tranzicijsku zemlju, kakva je Bosna i Hercegovina, ogroman su vremenski period. Taj zastoj na europskom putu svi ćemo skupo platiti, bez obzira kakvi bili rezultati izbora. Svi ćemo biti gubitnici, pa čak i oni koji sebe proglase “izbornim pobjednicima”.