Pravna država u tunelu

Tragedija u tunelu Ledenik otkrila je svu bijedu našeg pravosuđa te koliko je važno da mediji budno motre što nadležni čine ili propuštaju učiniti. Zahvaljujući novinarima, pokazalo se da u tom nemarno obrađenom slučaju nema nevinih. Osam dana trebalo je zadarskom istražnom sucu i policiji te benkovačkom državnom odvjetniku da za budući kazneni postupak pravno bitne predmete i osobe stave pod svoj nadzor. Pa svaki klinac koji gleda krimić zna za osnovno istražiteljsko pravilo: "Sačuvati dokaze!" Kad avion padne, najprije se traži crna kutija.

U tegljaču to je tahograf. Iako sedam dana nije bio pod nadzorom, tegljač je nadobudno pretražen trećeg dana nakon nesreće u uzaludnoj potrazi za tahografskim ispisom. Nevjerojatnim propustima u nesreći s četvero mrtvih nametnula se sumnja da su u međuvremenu ljudi, i vrijeme, izmijenili ili svojim interesima prilagodili neke manje ili više bitne činjenice. Tko je tomu kriv?

 Sudac i policija međusobno javno igraju ping-pong, a državni se odvjetnik zadovoljava gledanjem te se ne bi htio miješati. Naime, državni odvjetnik u Benkovcu nije bio na očevidu jer je bio zauzet politički obojenim slučajem u Biljanima Donjim. Njegovo je pravno obrazloženje da je tamo bila riječ o hitnom pritvorskom slučaju. Ali je sedmog dana nakon strašne nesreće predložio poduzimanje "hitnih istražnih radnji". I tako se osam dana nije znalo tko pije, a tko plaća.

Dakako, oni koji su uključeni u slučaj, osobito iz tvrtke vlasnika tegljača, to nemilice koriste pa su obilazili tegljač i vozača u bolnici kao da su oni ti koji trebaju sve pripremiti da bi se na kraju znalo tko je za što kriv. Umjesto da se brane, omogućeno im je da se stave u poziciju da napadnu pa tako vučnu službu optužuju da im nisu ispostavili račun za naplaćenu uslugu i da su nove gume na tegljaču zamijenili starima, a potom su medijima plasirali priču o izlizanim stražnjim gumama. Dok od mjerodavnoh nitko još nije razgovarao s vozačem, njegov poslodavac nesmetano ga posjećuje u bolnici i po svom ga nahođenju suočava s nesrećom i novinskim napisima.

I baš kao u nekom trivijalnom trileru, zbog neplaćenog računa u splitskom striptiz-baru suvlasnik tegljača ubojice, noć nakon pogreba žrtava, medijski je razotkriven u društvu baš sudskog vještaka za promet i splitskog suca. Pozvani na piće u striptiz-bar, suosjećajni vještak i sudac sigurno su stručno tješili prijatelja.

Sudac toliko drži do tog prijateljstva da na kocku stavlja svoj imidž jer ga i zakon tjera da vodi računa o ugledu. A ministrica pravosuđa, i sama ropkinja sudjelovanja na otvaranju jednog takvog kluba, na sve to odgovara da nema komentara. Gotovo bismo se složili s njom: nakon svega  čovjek zaista ostane bez riječi.