Politička plašila

Sporazum o reformi policije u Bosni i Hercegovini uvjet je Europske komisije za početak pregovora o stabilizaciji i pridruživanju. Pregovori su trebali biti glavni dar za deseti daytonski rođendan BiH. Srpsko odbijanje sporazuma nije iznenađenje.

Nakon neuspjela pokušaja da se “strane” dogovore oko policijske reforme, visoki predstavnik međunarodne zajednice, koji je taj posao prepustio volji triju suverenih naroda, ljutito iz Londona poručuje “gotovo je!” Apostrofirajući SDS kao glavnoga krivca Ashdown je izrekao ono što se ne usuđuju ni najžešći čuvari srpskoga entiteta: “Rješenje je u rukama SDS-a.” Dragi lorde, mogao si to reći na početku i poštedjeti ovaj narod još jednoga kruga cirkuskih igara. Svemogući vladar koji nameće ustave, izborne zakone, smjenjuje predsjednike i parlamente, odjednom je nemoćan!

Od početka je Paddy Ashdown znao u čijim je rukama ključ neuspjeha. Još prije mjesec dana on je vuka plašio janjećom kožom lansirajući “prijetnju” da bi EU mogao razmotriti “ciparski model” prijema samo jednog bh. entiteta. Bolji signal za odbijanje sporazuma nije mogao doći u SDS. Takvu su izjavu visokog predstavnika žestoko napali ovdašnji državotvorci nazivajući je rušenjem ustavnoga poretka i otvorenim zagovaranjem podjele zemlje.

Danas, mjesec dana poslije, pošto je skupština srpskoga entiteta očekivano odbacila sporazum, kritičari podjele upadaju u istu zamku. Prozivajući odgovornima srpske pregovarače i vlasti u Banjoj Luci, čuvari svekolike nedjeljivosti prizivaju najstrože sankcije prema jednom entitetu produbljujući podjele protiv kojih se navodno bore.

Podjela je zajednički nazivnik naizgled suprotstavljenim stranama: Ashdownovoj ideji o “nagradi” jednom entitetu i “državotvornom” zahtjevu za sankcijama i kaznom drugom entitetu. Sankcije koje bi ojačale postojeću entitetsku podjelu, za Banju Luku nipošto nisu kazna. Nije nevažno spomenuti još jednu posljedicu neuspjelih pregovora na koju upozorava Ashdown: “OHR neće moći okončati svoj mandat u BiH, niti predati ovlasti domaćim vlastima.” Dakle, vuk sit, a ovce – ostaju ovce!