Predviđanje budućnosti, futurističko nagađanje kako će svijet izgledati za 30, 40 ili 50 godina, oduvijek je bilo zahvalna i omiljena novinska tema. Zanimljiva, ležerna, s puno prostora za nagađanja, tema kakve se uvijek čitaju s velikom pozornošću. No problem je oduvijek bila njihova točnost. Nikada se sa sigurnošću ne može reći koliko će se predviđanja ispuniti. No zato danas možemo sasvim jasno provjeriti koliko su se ispunila predviđanja koja su novinski članci prije četrdesetak godina donosili o današnjem vremenu. Tako je američki časopis Modern Mechanix u studenom 1968. objavio svoje predviđanje kako će izgledati život četrdeset godina kasnije, 2008. I bili su, u znatnom dijelu svoga teksta, prilično u pravu.
“Kada ujutro krenete na sastanak u 400 kilometara udaljen grad, sjest ćete u svoj automobil obložen zračnim jastucima. Pritisnut ćete nekoliko prekidača, a nacionalni putno-računalni centar znat će vaše odredište. Automobil će sam kliznuti po cesti i voziti vas do odredišta dok vi, zavaljeni u sjedalo, čitate jutarnje novine na tankom zaslonu televizora postavljenom ispred sjedala. Tijekom vožnje komunikatorom dobivate poruku da trebate dostaviti nacrte čamca koji prodajete. Otvarate svoju torbu i na prijenosnom televizijskom zaslonu infracrvenom olovkom skicirate čamac, a sliku šaljete radiovalovima...”. Gotovo je svaki dio ovog opisa potpuno točan. Automobili su danas opremljeni radiovalovima, tanki televizori u automobilima sasvim su uobičajena stvar. Komunikator kojim ste dobili poruku pametni je telefon, a prijenosni televizijski zaslon zapravo je vaš tablet. Jedino što nacrt ne šaljete radiovalovima, već mobilnim internetom.
Predviđanja Modern Mechanixa iz 1968. opisuju i kako će se odvijati vaše putovanje na sastanak: “Automobil ubrzava na 200 kilometara na sat u predgrađu, na autocesti brzina doseže 400 kilometara na sat. Prolazite pokraj gradova u kojima su sve kuće klimatizirane tijekom cijele godine. Promet je gust, ali nemate razloga za brigu. Putno računalo koje upravlja vozilom održava razmak do sljedećeg vozila od 20 metara, a otkad je ovaj sustav uveden, nije se dogodila nijedna prometna nesreća”. Automobile danas ne vozimo 200 kilometara na sat, ali samo zato što je brzina ograničena prometnim propisima, a jaka vozila poput BMW-a ili Mercedesa imaju blokadu brzine. Čak ni kad je riječ o samonavođenju i samoupravljanju automobila, Modern Mechanix nije puno pogriješio.
Tehnologije nije bilo 2008. godine, u vrijeme za koje je rađena ova prognoza, ali su danas stotine automobila bez vozača na ulicama Kalifornije. I ne, nisu imali nijednu prometnu nesreću. Tekst iz 1968. bavio se i budućnošću stanovanja. “Kuće u 2008. potpuno su automatizirane. Elektrostatski predviđači čiste zrak i hlade kuću, dok roboti rade jednostavnije poslove poput usisavanja. Druga pak pomagala olakšavaju život u kuhinji. Gotova jela nalaze se u zamrzivaču, a domaćica samo treba odlučiti što će biti na jelovniku toga dana i ubaciti jela u mikrovalnu pećnicu. Sve se jede s jednokratnih tanjura, uz pomoć jednokratnih vilica i noževa koji se ne peru, već jednostavno bacaju u smeće”. Ovo je bio pun pogodak, pogotovo ako se uzme u obzir da mikrovalna pećnica tada ne da nije postojala, nego nije bio poznat ni koncept njena rada. Odstupanja od ovog predviđanja odnose se samo na činjenicu da gotova jela nisu toliko popularna, ponajprije zbog svog okusa, kao ni jednokratno posuđe ili pribor za jelo. Nisu popularni, ali su danas dostupni. Predviđanja o uporabi računala posebna su priča: “Najvažniji uređaj kućanstva u 2008. je računalo. Ovi elektronički mozgovi upravljaju svime, upotrebom mikrovalne pećnice, rasvjete, televizora... Računalima se rješavaju putovanja, na njima se ostavljaju telefonske poruke, vode računa o datumima rođendana i godišnjica, izračunavaju potrošnju struje i plina u kući. Ipak, nema svaka obitelj vlastito računalo, već većina domaćinstava zakupljuje vrijeme na regionalnim računalima kako bi ona odradila ono što je potrebno”. Upravo u ovoj rečenici autor teksta napravio je grešku jer je budućnost otišla znatno dalje nego što se tada uopće moglo i očekivati. Nitko nije mogao zamisliti razvoj jeftinih osobnih računala, a danas ne samo da gotovo svaka kuća posjeduje računalo nego ih najčešće posjeduje po nekoliko komada.
Telefonska prodaja
Ono u čemu su futurolozi te 1968. debelo fulali predviđanje je o tome kako ćemo provoditi svoje godišnje odmore. Bili su uvjereni da ćemo, umjesto na morske obale ili jezera, danas ići na turistička putovanja u svemir ili podmorje.
“Tipičan godišnji odmor bit će ljetovanje u podmorskom resortu. Kroz prozor svoga hotela smještenog stotinjak metara ispod morske razine vidjet ćete ribe, a moći ćete unajmiti i mini podmornicu kako biste se provozali dobro obilježenim podmorskim stazama. Drugi vid putovanja biti će u hotelima-satelitima, a vožnja raketom do satelita i nazad, uz jednodnevne izlete do Mjeseca, predstavljati će vrhunski odmor”. Danas ipak ljetujemo na moru ili na planinama. Iako postoji nekoliko hotela koji su smješteni ispod mora, to svakako nije uobičajen način odmora, baš kao što to nisu ni letovi u svemir iako nekoliko američkih i britanskih kompanija užurbano radi na razvoju ovakve turističke ponude. Sav ovaj luksuz, izlete i računala, plaćat ćemo, tvrdili su 1968. u Modern Mechanixu, karticama. “Novac nije nestao, ali od svog poslodavca više nećete dobivati kuvertu s novčanicama svakog tjedna. Umjesto toga, na račun koji ćete imati u banci tvrtka će vam izravno uplaćivati plaću, a vi ćete novac trošiti provlačenjem plastičnih kreditnih kartica kroz računalo koje će ažurirati stanje na računu. Telefonska prodaja bit će uobičajena.
Da biste nešto kupili, jednostavno nazovete kod velikog trgovačkog centra, pošaljete popis namirnica i broj svoje kreditne kartice, a oni vam sve dostave na kućnu adresu.” Gotovo se sve ovo obistinilo, samo danas ne kupujemo telefonom, nego na internetu. Ujedno, paradoksalno je da se većina ljudi koji danas rade i ne sjeća vremena kada je plaća primana u kuverti, na ruke. Prilično su precizni bili i u prognoziranju poljoprivredne proizvodnje kakva nas je očekivala u budućnosti: “Farme su napravile još veći tehnološki skok nego ljudi u gradovima. Farmeri neće više vilama prevrtati sijeno i musti krave, već će oni biti poslovni ljudi koji upravljaju svojim farmama kao da upravljaju tvornicama. Posebni skeneri nadziru traktore i kombajne koji oru i žanju, računala vode brigu o usjevima, sastavu zemljišta, gnojidbi i svemu drugome što utječe na prinose. Poljoprivreda nije ograničena samo na zemlju, već se proširila i na more.
Do 2008. bit će napravljena takozvana ribogojilišta na moru i u jezerima gdje će se uzgajati ribe, školjke ili morske alge. Cijena hrane će pasti pa će si ljudi bez prevelikih problema i odricanja moći priuštiti i goveđi odrezak za običan, svakodnevni obrok”, stoji u predviđanju koje se gotovo potpuno obistinilo. Sve je to više ili manje točno, danas doista jedemo meso, što je, očito, kasnih šezdesetih bilo izuzetan luksuz. Riba koju jedemo dolazi najčešće iz ribogojilišta, baš kao i školjke poput dagnji koje se uzgajaju, na primjer, u šibenskom kanalu. Kad je riječ o zdravstvu, Modern Mechanix prije četrdeset i nešto godina predvidio je da će do 2008. računala, ultrazvučni i rendgenski pregledi biti sasvim uobičajena stvar.
Promjena društva
Imajući na umu razinu točnosti predviđanja iz 1968., još je zanimljivije promatrati što futurolozi danas predviđaju za blisku budućnost, za sljedećih tridesetak godina, za budućnost koju će većina nas doživjeti. I iskusiti tehnološke novitete. Večernji list prije mjesec i pol dana objavio je analizu “U kakvom ćemo svijetu živjeti 2050. godine”. Svijet će zasigurno biti znatno drugačiji nego danas. Prije svega na svijetu će biti 9 milijardi ljudi, strane jezike više nitko neće učiti jer će automatski prevodioci biti razvijeni gotovo do savršenstva... Oko 70 posto čovječanstva živjet će u gradovima, a na svijetu će biti više od 400 megalopolisa s više od 10 milijuna stanovnika.
Tehnologija, ne samo na poslu nego i u kući, i dalje će se razvijati. Kao što je u 1968. bila gotovo znanstvena fantastika da se računi plaćaju računalom iz kuće ili da se vijesti čitaju na televizoru postavljenom u automobilu, tako danas možda začuđujuće zvuči predviđanje da će za samo 35 godina biti razvijena masovna zajednička inteligencija, a političku sliku cijelog svijeta uvelike će formirati internet.
Vrlo je vjerojatno da će do te 2050. ljudi uspjeti oživjeti i cijeli niz dotad izumrlih vrsta za koje se danas vjeruje da su zauvijek izgubljene. Putovanja će vjerojatno trajati jednako dugo kao i danas, ni 2050. nećemo se voziti u automobilima koji voze između 200 i 400 kilometara na sat, ali za putovanjima, barem u poslovne svrhe, više neće biti potrebe. Sve će se odvijati u virtualnim sobama, što je već sada djelomično moguće zahvaljujući telekonferencijskoj tehnologiji ili servisima poput Skypea.
U odnosu na predviđanja iz 1968., koja su doticala naše vrijeme i koja su prognozirala tehnološki napredak, današnja predviđanja više se odnose na društvo nego na razvoj tehnologije. Tako će se razvijati položaj žena u društvu koje će, globalno gledano, imati veću moć nego što je imaju danas. Ekstremizam u svijetu će se smanjiti, a ISIL neće predstavljati ono što predstavlja danas. HIV više neće biti smrtonosna, već kronična bolest, a nove metode liječenja iskorijenit će niz bolesti. Da ponovimo zaključak od prije mjesec i pol – lijepo će biti dočekati tu 2050. godinu.