Kolumna

Pijana novembarska noć 2015. kada je i Krleža ušao u HDZ

Foto: Pixsell
Pijana novembarska noć 2015. kada je i Krleža ušao u HDZ
15.11.2015.
u 12:00
Nije riječ o promjeni, nego o mijenjaju vlasti. Ona bi trebala prestati biti sociopatski dnevni boravak za ljude s posebno velikim potrebama
Pogledaj originalni članak

Binarnost hrvatske politike ostala je neokrznuta. Što znači da će se i dalje na vlasti smjenjivati nule i, u najboljem slučaju, jedinice. Jer Milanović nije zaslužio ostati, a Karamarko nije zaslužio doći. Zašto? Zato što su vjerodostojni u laganju. Milanović se svog socijaldemokratizma sjetio u zadnja tri mjeseca i, umjesto što je u predizbornom spotu i za vrijeme izborne noći ušao u tvornice, trebao je potvrditi svoj tvornički identitet odmah na početku mandata.

To mu i ne bi trebalo biti teško zbog preostalog broja tvorničkih hala u ovoj državi kojih je toliko malo da bi trebale dobiti status nacionalnih parkova. Što se Karamarka tiče, apsolutno ne vjerujem da je on nacionalist ili da uopće može biti nacionalist, ponajprije zbog toga što je inteligentan, a onda i zbog službi u kojima je službovao. U njima je mogao, ako ih je ikada i imao, izgubiti sve iluzije zbog prirode zadataka koje je obavljao, vrlo plastično shvatiti da je politika ultrapraktičan pljačkaški pohod, a nacionalizam samo burka kojom se u cijelosti prekriva lice političkog razbojnika. Uopće me ne zanima tko će formirati vladu. Neizvjesnost u sklapanju nove vlasti, zar vas to stvarno može ponijeti? Nijedna smjena bilo koje vlasti ne donosi ništa novo sve dok se ne počne razgovarati o promjeni vlasti, točnije suštinskoj promjeni filozofije vladanja. Doista mislite da će to pokrenuti Most? Ma dajte. Njihovo postojanje je sretno potrefljen trenutak većeg dijela ove ekipe koja se oko nepostojeće ideje okupila kao oko nužnog izlaza vlastitom karijerizmu. Toliko inzistiranje na reformama bezuvjetna je potvrda njihovoj sadržajnoj insuficijenciji pa mi se čini da će uz agresivni reformizam Hrvatsku prije rasformirati nego reformirati.

Što i ne mora nužno biti loše. Vratimo se promjeni suštine vlasti. Kada bi redefinicija vladanja bila moguća i kada bi država bila svedena na minimum samodopadnosti, smisao vlasti promijenio bi strukturu ljudi koja joj inklinira. To više ne bi bio sociopatski dnevni boravak za ljude s posebno velikim potrebama, nego predavaonica za mudru nadarenost koja uživljena u izazovu intelektualnog rizika iskreno želi pronaći rješenje za najveće društvene upitnike koji opsjedaju i svakog čovjeka. Je li to utopizam? Uvjeravaju nas da jest samo zato da bi takav model u startu žigosali kao nemoguć, kao revoluciju i prijetnju ustaljenom poretku koji od bogatih čini bogatije, a od sirotinje budale dovoljno dugo da vjerujemo u njegovu nezamjenjivost. Suština vladanja u stvari bi trebala biti suština dobrog vladanja; pristojnosti, discipline, iskrenosti, poštenja, dosljednosti, uvažavanja, različitosti. JEDNO nikada nije moglo ponuditi nikakvo rješenje. Unutar JEDNOG može izrasti jedino sila kojom će JEDNO u permanentnom strahu čuvati svoju jedninu. Različitost ideja i dijalog ravnopravnih moguće je jedino u MNOGOME, u pluralu slobode koja će individualno, što je samo naizgled proturječno, postaviti kao temelj MNOGOME. Plurala nema bez individualnog.

Sve ostalo je uniforma. Je li koncept JEDNOG postavljen kroz dogmatski marksizam ili kroz maloumno hrvatstvo, posve je svejedno kad u pozadini argumentacije oba sustava stoji pendrek. Hrvatska se danas kroz prazne floskule zavarava kako je demokratizirala političku esenciju, ali mi ne da to nismo napravili, ne da nismo u političkom ili pretpolitičkom društvu, mi se u ovom trenutku koprcamo u ambijentu nacional-boljševičkog ultratrivijalizma zbog kojeg se može činiti da se i u izbornoj noći ponavljaju isti prizori kao i u onoj Krležinoj pijanoj novembarskoj noći otprije stotinjak godina. Zapjenjene ili rezignirane kreature, grčenja po zastavama i tapisonu, narodni melos, ogorčenost zbog vlastite neshvaćenosti, slavlje u momentu kada bi se trebalo očajavati, trećeligaški izabranici koji su u drugom stanju od silovanja besmislenih fraza, narod bez pouke i poduke. Ili mi se to čini, jer možda je to samo Krleža postao hadezeovac?

U stvari, mislite li da se u ovom društvu događa doista išta novo? Nabrojit ću deset koraka kako dobiti izbore; pobrini se da dobiješ podršku obitelji i prijatelja, okruži se pravim ljudima, traži da ti vrate sve usluge, izgradi široku bazu podrške, obećavaj sve svima, komunikacijska vještina je ključna, ne napuštaj grad, saznaj slabosti protivnika i iskoristi ih, besramno se ulaguj biračima, ljudima pružaj nadu. Zgodno, je l' da? A najzanimljivije je da je to, bez obzira na to koliko tu pronašli HDZ-a ili SDP-a, recept star 2100 godina što ga je u „Comentariolum Petitionis" Kvint Tulije Ciceron propisao svom poznatijem bratu Marku Ciceronu. Dakle, ništa se pod milim bogom u ideji vlasti nije promijenilo, napredovalo, mehanizam straha ostao je identičan, laži vlastohlepnih doslovne, tupost svjetine očaravajuća. I nije točno da Hrvatska više nema vremena za eksperimente. Točno je da nema više Hrvatske.

>> HDZ, SDP i Most više zanimaju fotelje nego migrantska kriza 

>> Ne bude li nove vlade, od travnja blokada isplate plaća i mirovina

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 9

Avatar MK
MK
18:46 15.11.2015.

...jedan psihopat tvrdi da bi Papa Franjo glasao za SDP, a drugi to preokrene u svom stilu.

BA
bakulušić
19:56 15.11.2015.

Gospodinu Gerovcu nedostaju vremena kad su izbori bili pod okriljem SSRNH i kad je sve bilo besprijekorno. Sve drugo mu je glupo i suvišno kao i država u kojoj se sve to zbiva.

MI
mirtebi
07:47 16.11.2015.

Da da kad drugovi partijasi ne zasluzuju novi mandat tad svakako nitko ne moze biti bolji. Logika mrzitelja samostalne Hrvatske