Američki naftni koncern Sunoco kupio je tvrtku Tanquid, najvećeg operatera skladišta goriva u Njemačkoj, za oko 500 milijuna eura, uključujući dugove od oko 300 milijuna eura. Vijest bi vjerojatno zanimala samo uzak krug ljudi iz energetskog sektora, da se ne radi o kompaniji koja upravlja dijelovima kritične energetske i vojne infrastrukture u Njemačkoj.
Zbog toga je preuzimanje Tanquida otvorilo širu raspravu o sigurnosti opskrbe, geopolitičkim ovisnostima i ulozi Sjedinjenih Američkih Država u europskoj energetskoj infrastrukturi – posebno u svjetlu političkih veza novog vlasnika s aktualnim predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom, piše DW.
Kritična infrastruktura pod povećalom
Tanquid, sa sjedištem u Duisburgu, upravlja s 15 skladišta tekućeg goriva u Njemačkoj i jednim u Poljskoj. Ukupni skladišni kapacitet iznosi oko tri milijuna kubičnih metara nafte, goriva i kemijskih proizvoda. Tvrtka posjeduje i 49 posto udjela u Društvu za upravljanje cjevovodima (FBG), koje upravlja s više od 1.000 kilometara strateški važnih dalekovodnih cjevovoda. Preostalih 51 posto FBG-a pripada njemačkom Ministarstvu obrane.
Tim se cjevovodima, među ostalim, isporučuje kerozin njemačkim vojnim aerodromima, uključujući bazu Büchel, gdje je stacionirano američko nuklearno oružje, kao i zrakoplovnu bazu Neuburg, odakle polijeću „Eurofighteri“ u slučaju narušavanja njemačkog zračnog prostora. Zbog toga je Tanquid registriran kao dio kritične infrastrukture, a prema zakonu iz 2020. godine promjena vlasništva podliježe posebnom državnom nadzoru.
Oprezno „odobrenje uz uvjete"
Savezno ministarstvo gospodarstva mjesecima je ispitivalo bi li prodaja Tanquida mogla ugroziti sigurnost Njemačke ili drugih članica Europske unije. Ministarstvo je 9. siječnja dalo takozvano „odobrenje uz uvjete“, što su na upit medija Spiegel i ZDF potvrdili glasnogovornici ministarstva. Na internetskim stranicama Tanquida objavljeno je da je tvrtka Sunoco 16. siječnja uspješno dovršila preuzimanje i da sada širi svoje poslovanje u Europi.
„Ova vojna infrastruktura od ključne je važnosti za operativnu sposobnost zrakoplovstva – to što bi njezino upravljanje moglo biti pod kontrolom američke kompanije politički je izuzetno osjetljivo“, izjavio je za Spiegel Jacopo Maria Pepe iz Zaklade Znanost i politika.
Krajem siječnja, međutim, agencija Dpa i drugi mediji su objavili da je Tanquid obvezan prodati svoj 49-postotni udio u FBG-u te da će kontrolu nad cjevovodima u potpunosti preuzeti njemačka država. U pismu Gospodarskom odboru Bundestaga, u koje je uvid imala agencija Dpa, navodi se da su cjevovodni sustavi u isključivom vlasništvu savezne vlade, dok je FBG zadužen za njihovo operativno upravljanje.
Novi vlasnik i stare političke veze
Kritike se, međutim, ne odnose samo na samu prodaju, nego i na novog vlasnika. Sunoco LP je kćerinska tvrtka američkog energetskog koncerna Energy Transfer, čiji je osnivač i vlasnik Kelcy Warren. Prema podacima časopisa „Forbes“, Warren spada među najbogatije ljude na svijetu.
Smatra se dugogodišnjim velikim donatorom i političkim saveznikom Donalda Trumpa. Istraživanje Spiegela pokazuje da su tijekom godina u dvoznamenkastim milijunskim iznosima tekle donacije organizacijama bliskima pokretu MAGA. Trump je ubrzo nakon stupanja na dužnost 2017. godine potpisao izvršnu uredbu kojom je otvoren put za realizaciju spornog naftovoda „Dakota Access", projekta kompanije Energy Transfer.
U vezi s tim projektom, Warrenova je kompanija sudskim putem dobila odštetu od ekološke organizacije Greenpeace u iznosu od oko 660 milijuna dolara, kasnije smanjenu na 345 milijuna. Amnesty International taj slučaj svrstava u takozvane SLAPP tužbe, čiji je cilj pravnim sredstvima zastrašiti kritičare.
Kritike Zelenih i Greenpeacea
Još kada je prodaja Tanquida prošlog ljeta najavljena, stranka Zeleni u Bundestagu postavila je zastupničko pitanje u kojem se upozorava na „mogući utjecaj na europsku opskrbu energijom, posebno imajući u vidu javno poznatu političku bliskost menadžmenta kompanije s aktualnim predsjednikom SAD-a“.
Greenpeace je prodaju nazvao „ozbiljnom pogreškom“, ocjenjujući da se „kritična energetska infrastruktura stavlja u ruke američke fosilne kompanije, uz zanemarivanje sigurnosnih i klimatsko-političkih rizika“.
Tko je 20 godina bio vlasnik Tanquida?
U aktualnoj raspravi, međutim, gotovo da nema osvrta na dosadašnjeg vlasnika Tanquida. Tijekom protekla dva desetljeća kompanija je bila u rukama australske investicijske grupe Macquarie Group Limited, čija se tržišna vrijednost procjenjuje na oko 55 milijardi dolara.
Macquarie je Tanquid preuzeo 2005. godine, odvajanjem od njemačke matične tvrtke – dva dana nakon što je Angela Merkel stupila na dužnost kancelarke, dok je sama transakcija dogovorena još tijekom mandata Gerharda Schrödera, na čelu koalicije socijaldemokrata i zelenih. U isto vrijeme njemačko-ruska energetska suradnja ulazila je u novu fazu, jer je upravo te 2005. donesena politička odluka o realizaciji projekta plinovoda za ruski plin Sjeverni tok.
Umiješanost u aferu utaje poreza
Ta australska investicijska banka u Njemačkoj se dovodi u vezu s jednim od najvećih poreznih skandala u povijesti zemlje, aferom Cum-Ex. Prema posljednjem godišnjem izvješću Macquarie Groupa, oko 100 sadašnjih i bivših zaposlenika se nalazi na listi osumnjičenika, među njima i visoko rangirani menadžeri. Banka je Njemačkoj već platila oko 100 milijuna eura u okviru nagodbe.
Početkom prosinca 2025. javno tužiteljstvo u Kölnu podiglo je prvu optužnicu u ovom slučaju, što se smatra prekretnicom, jer je riječ o prvoj optužnici protiv bankara iz vodeće međunarodne investicijske banke u vezi s aferom Cum-Ex. Osim toga, australska Komisija za vrijednosne papire i ulaganja u svibnju 2025. podnijela je tužbu protiv Macquarieja zbog navodno sustavno obmanjujućih poslovnih praksi tijekom razdoblja od 14 godina. Rasprava o Tanquidu uklapa se u širu europsku raspravu o kontroli kritične infrastrukture, odnosima prema saveznicima i dugoročnoj energetskoj sigurnosti.