Trumpova Bijela kuća objavila je danas Strategiju nacionalne sigurnosti u kojoj, u poglavlju nazvanom Promicanje europske veličine, govori o tome kako Europska unija i druga transnacionalna tijela “potkopavaju političku slobodu i suverenitet”, zbog čega se Europa suočava s perspektivom “civilizacijskog brisanja” i zbog čega bi kontinent mogao biti “neprepoznatljiv za 20 godina ili manje”. “Naš cilj trebao bi biti pomoći Europi da ispravi svoju trenutačnu putanju”, kaže se u dokumentu i najavljuje potpora Trumpove Amerike “domoljubnim europskim strankama”, čiji “rastući utjecaj” Bijela kuća vidi kao “razlog za veliki optimizam”. To je popraćeno kritikom neimenovanih postojećih europskih vlada koje se bave “subverzijom demokratskih procesa”.
“Američki dužnosnici navikli su razmišljati o europskim problemima u smislu nedovoljne vojne potrošnje i ekonomske stagnacije. U tome ima istine, ali pravi europski problemi su još dublji. Kontinentalna Europa gubi udio u globalnom BDP-u s 25 posto 1990. na 14 posto danas – dijelom zbog nacionalnih i transnacionalnih propisa koji potkopavaju kreativnost i marljivost. No, taj ekonomski pad zasjenjuje stvarna i ozbiljnija perspektiva civilizacijskog brisanja. Veći problemi s kojima se Europa suočava uključuju aktivnosti Europske unije i drugih transnacionalnih tijela koje potkopavaju političku slobodu i suverenitet, migracijske politike koje transformiraju kontinent i stvaraju sukobe, cenzuru slobode govora i suzbijanje političke oporbe, smanjenje nataliteta te gubitak nacionalnih identiteta i samopouzdanja. Ako se sadašnji trendovi nastave, kontinent će biti neprepoznatljiv za 20 godina ili manje. Kao takve, daleko je od očitog hoće li određene europske zemlje imati dovoljno jaka gospodarstva i vojske da ostanu pouzdani saveznici. Mnoge od tih nacija trenutno udvostručuju tempo na svom sadašnjem putu. Želimo da Europa ostane europska, da povrati svoje civilizacijsko samopouzdanje i da napusti svoj neuspjeli fokus na regulatorno gušenje”, kaže se u Trumpovoj Strategiji nacionalne sigurnosti.
Potom dokument prelazi na temu ruskog rata u Ukrajini, gdje otvoreno govori o tome kako se američki predsjednik Trump nalazi u sukobu s europskim dužnosnicima: “Trumpova administracija nalazi se u sukobu s europskim dužnosnicima koji imaju nerealna očekivanja od rata, a smješteni su u nestabilnim manjinskim vladama, od kojih mnoge gaze osnovne principe demokracije kako bi potisnule oporbu. Velika europska većina želi mir, no ta se želja ne prevodi u politiku, uglavnom zbog subverzije demokratskih procesa od strane tih vlada. To je strateški važno za Sjedinjene Države upravo zato što se europske države ne mogu reformirati ako su zarobljene u političkoj krizi. Pa ipak, Europa ostaje strateški i kulturno vitalna za Sjedinjene Države.Transatlantska trgovina ostaje jedan od stupova globalnog gospodarstva i američkog prosperiteta.
Europski sektori, od proizvodnje do tehnologije i energije, ostaju među najsnažnijima na svijetu. Europa je mjesto najsuvremenijih znanstvenih istraživanja i vodećih svjetskih kulturnih institucija. Ne samo da si ne možemo priuštiti otpisati Europu – to bi bilo samoporažavajuće za ono što ova strategija želi postići. Američka diplomacija trebala bi se nastaviti zalagati za istinsku demokraciju, slobodu izražavanja i beskompromisno slavljenje individualnog karaktera i povijesti europskih naroda. Amerika potiče svoje političke saveznike u Europi da promiču ovaj preporod duha, a rastući utjecaj domoljubnih europskih stranaka doista daje razloga za veliki optimizam. Naš cilj trebao bi biti pomoći Europi da ispravi svoju trenutačnu putanju. Trebat će nam jaka Europa koja će nam pomoći da se uspješno natječemo i da surađuje s nama kako bismo spriječili bilo kojeg protivnika da dominira Europom”, zaključuje se u dokumentu.
Poglavlje o Europi završava popisom sedam stvari kojima bi američka politika trebala dati prioritet. Prvo je ponovna uspostava uvjeta stabilnosti unutar Europe i strateške stabilnosti s Rusijom. Drugo je omogućavanje Europi da stane na vlastite noge i djeluje kao skupina usklađenih suverenih nacija, uključujući preuzimanje primarne odgovornosti za vlastitu obranu, bez dominacije bilo koje suparničke sile. Treće je razvijanje otpora unutar europskih nacija prema trenutnoj putanji Europe.
Četvrto je otvaranje europskih tržišta američkoj robi i uslugama te osiguravanje pravednog tretmana prema američkim radnicima i poduzećima. Peto se možda tiče i Hrvatske jer je formulirano kao: izgradnja zdravih nacija srednje, istočne i južne Europe kroz trgovinske veze, prodaju oružja, političku suradnju te kulturne i obrazovne razmjene. Šesto je zapravo zaustavljanje daljnjeg širenja NATO-a jer je formulirano kao: ukidanje percepcije i sprječavanje stvarnosti po kojoj je NATO stalnorastući savez. Sedmo je poticanje Europe da poduzme mjere za borbu protiv neprijateljskih ekonomskih praksi kao što su merkantilistička prekapacitiranost, tehnološke krađe i kibernetička špijunaža.
Pa nije pogriješio u viđenju današnje Europe i puta kojim srlja u civilizacijsku propast. I nije jedini. Mnogi izvrsni filozofi vide čudnu smrt Europe.