Otišao trbuhom za kruhom u Stuttgart, ondje naletio na gazdu Balkanca: 'Ako ti se ne sviđa, pakiraj kofere'

„Obećao mi je satnicu od 15 eura bruto, osiguran smještaj, sve čisto. Kad sam stigao, smjestio nas je četvoricu u jednu sobu. Vlaga, a kupaonicu dijelimo s još osam ljudi.” Ova objava jednog radnika iz regije zapalila je društvene mreže i otvorila Pandorinu kutiju kada je riječ o radu kod „naših” poslodavaca u Njemačkoj. Mladić je prije šest mjeseci stigao u okolicu Stuttgarta, a u obećanu njemačku priču krenuo je preko posrednika – naravno, „našeg čovjeka”. Umjesto profesionalnih uvjeta, dočekao ga je hladan tuš: pretrpani stanovi, kašnjenje plaća i gomila neobjašnjivih odbitaka na platnoj listi. Njegovo gorko iskustvo brzo je pokrenulo lavinu komentara.

„Prva plaća kasnila mi je gotovo tri tjedna, a kad je konačno sjela, dobar dio je otišao na smještaj i nekakve izmišljene troškove za papire. Ostalo mi je jedva za kifle”, nastavlja radnik svoju priču. Kada je skupio hrabrosti i šefu prigovorio zbog zakidanja, dobio je hladan tuš i dobro poznatu prijetnju: „Ako ti se ne sviđa, pakiraj kofere. Na granici ih je na stotine koji jedva čekaju tvoje mjesto.”  Večernji list nije mogao neovisno provjeriti sve navode iz ove objave.

Očajni mladić sada na mrežama traži savjet i pita ima li smisla cijeli slučaj prijaviti njemačkoj inspekciji rada i carinskoj službi (Zoll). Uslijedile su stotine reakcija, a velik broj komentatora savjetovao mu je da poslodavca prijavi nadležnim institucijama. “Prijavi ga, sve što je dužan tebi će dati država, a njega oderati po džepu. Zoll jedva čeka takve”, napisala je jedna korisnica. Drugi su poručili da se u Njemačkoj “radi kod Nijemca, a ne kod Balkanca”, tvrdeći kako su upravo poslodavci iz regije često najveći problem radnicima koji dolaze trbuhom za kruhom. “Bježite od naših jer svašta se događa”, “Naši su najgori”, “Od naših poslodavaca bježi što dalje” i “Prije bih travu pasao nego radio za balkansku firmu”, samo su neki od komentara koji su se nizali ispod objave. Jedan korisnik tvrdi da je čak pomagao radnicima vratiti se kući jer “nisu imali što jesti”, dok drugi smatraju da bi slučaj trebalo prijaviti ne samo Zollu nego i njemačkom zavodu za zapošljavanje te policiji.

Ipak, dio komentatora upozorava da nisu svi poslodavci iz regije isti te da postoje i korektni primjeri. “Radio sam kod Balkanca tri godine i nema poštenijeg čovjeka”, napisao je jedan korisnik, dok je drugi naveo da je nakon godišnjeg obračuna dobio čak dva mjeseca dodatno plaćenog odmora zbog prekovremenih sati. Pojavili su se i komentari da problem nije uvijek samo u poslodavcima. “Obično se žale neradnici i oni koji dođu na bauštelu s tri lijeve ruke”, napisao je jedan korisnik, dodajući da će “svaki šef zadržati dobrog radnika”. Neki su pak upozorili da radnici često olako vjeruju usmenim obećanjima. “Ugovor dobro pročitati prije potpisivanja i nema ništa dogovoreno usmeno”, poručio je jedan komentator.