Od gastronomije i edukacije do razvoja inkluzivno-edukativnog centra - Vedran Habel i UNUO već više od 16 godina grade model koji osobe s invaliditetom stavlja u fokus kroz znanje, rad i stvarne prilike.
U društvu koje inkluziju često promatra kroz deklarativnu podršku i kratkotrajne kampanje, postoje projekti koji pokušavaju stvoriti stvarne i dugoročne promjene. Jedan od njih je UNUO - inkluzivno-edukativni trening centar koji kroz gastronomiju, praktičan rad i razvoj konkretnih kompetencija već godinama radi na osnaživanju osoba s invaliditetom i njihovom uključivanju na tržište rada.
Iza cijele priče stoji Vedran Habel, predsjednik UNUO-a, koji posljednjih godina razvija model inkluzije temeljen ne na sažaljenju, nego na znanju, radu i stvarnim prilikama. Uz međunarodno prepoznati projekt CUPI’S SPOON, UNUO danas radi i na razvoju inkluzivno-edukativnog centra koji bi mogao postati jedan od najvažnijih projekata ove vrste u Hrvatskoj.
Istovremeno, pred njima je i jedna od najvećih misija do sada. Od 1. lipnja do 22. srpnja 2026. tim UNUO-a, sastavljen od pet osoba s invaliditetom i četiri stručnjaka, odlazi u Sjedinjene Američke Države gdje će u suradnji s Capuchin Collegeom u Washingtonu provoditi edukativne radionice temeljene na njihovom inkluzivnom modelu CUPI’S SPOON.
Kroz projekt žele predstaviti Hrvatsku kao zemlju jednakih prilika, inkluzije i inovativnih društvenih rješenja, ali i pokazati da inkluzija nije samo tema o kojoj se govori, nego nešto što se živi kroz konkretne aktivnosti, edukaciju i rad s ljudima. Podršku cijeloj misiji dao je i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić.
Kako je nastala ideja za pokretanje UNUO-a?
UNUO je nastao iz vrlo jednostavne, ali snažne spoznaje – da osobe s invaliditetom imaju ogroman potencijal, ali im društvo prečesto ne daje priliku da ga pokažu. Kroz dugogodišnji profesionalni rad u gastronomiji, obrazovanju i radu s ljudima vidio sam koliko praktično znanje može mijenjati živote. Klasični sustavi često ostaju na teoriji, dok ljudima trebaju konkretne prilike, iskustvo i prijelaz prema stvarnom životu i tržištu rada. Tako je prije više od 16 godina nastao UNUO – kao inkluzivno-edukativni trening centar koji osobe s invaliditetom priprema za samostalniji život i otvoreno tržište rada.
Po čemu se UNUO razlikuje od drugih udruga i projekata koji se bave inkluzijom osoba s invaliditetom?
Mi ne gradimo model temeljen na sažaljenju, nego na kompetencijama. UNUO osobu ne promatra kroz invaliditet, nego kroz potencijal, talent i mogućnosti. Naša metodologija temelji se na učenju kroz praktičan rad, simulacijama stvarnih životnih i radnih situacija te razvoju konkretnih vještina koje tržište rada prepoznaje.
Gastronomija je naš alat, ali naš cilj je puno širi – osamostaljivanje, samopouzdanje, dostojanstvo i zapošljivost. Naši korisnici nisu pasivni primatelji pomoći – oni postaju aktivni sudionici promjene.
Koliko je gastronomija zapravo moćan alat za uključivanje osoba s invaliditetom u društvo i tržište rada?
Izuzetno moćan. Gastronomija je univerzalni jezik koji briše predrasude. Kada osoba s invaliditetom pripremi vrhunski proizvod ili profesionalno odradi zadatak, fokus više nije na invaliditetu, nego na znanju, disciplini i rezultatu.
Upravo zato gastronomija kod nas nije samo kuhanje – ona je alat za razvoj komunikacije, timskog rada, organizacije, odgovornosti i samostalnosti. To su kompetencije koje svaki ozbiljan poslodavac danas traži.
S kakvim se izazovima osobe s invaliditetom danas najčešće susreću kada govorimo o obrazovanju i zapošljavanju?
Najveći problem često nije invaliditet, nego nedostatak prilika i nepripremljen sustav. Mnogi mladi nakon formalnog školovanja ostanu u praznom prostoru između obrazovanja i stvarnog tržišta rada.
Poslodavci često žele uključivati osobe s invaliditetom, ali nemaju znanja, iskustva ni podršku kako to kvalitetno napraviti. Zato nam trebaju tranzicijski modeli i edukativni centri koji grade most između potencijala osobe i stvarnog zaposlenja.
Koliko vam je važno da fokus cijele priče bude na znanju, radu i stvarnim prilikama, a ne na sažaljenju?
To nam je apsolutno ključno. Sažaljenje možda izaziva kratkotrajnu emociju, ali ne mijenja živote. Znanje, rad i konkretne prilike stvaraju dostojanstvo, samopouzdanje i stvarne promjene.
Naš cilj je da osobe s invaliditetom budu prepoznate po onome što mogu, a ne po onome što im nedostaje.
Kroz UNUO je prošao velik broj korisnika i projekata. Na što ste danas posebno ponosni?
Najponosniji smo na ljude. Na njihove transformacije. Na trenutke kada osoba koja je nekad bila potpuno nesigurna danas samostalno funkcionira, radi ili aktivno sudjeluje u zajednici.
Ponosni smo što smo kroz godine razvili vlastitu metodologiju koja daje rezultate i što velik broj naših korisnika nakon programa pronalazi svoje mjesto na otvorenom tržištu rada. To je naša najveća potvrda.
Projekt CUPI’S SPOON postao je prepoznat i izvan Hrvatske. Kako je došlo do razvoja projekta i što on danas predstavlja?
CUPI’S SPOON nastao je iz želje da svijetu pokažemo talent osoba s invaliditetom na potpuno drugačiji način – ne kroz ograničenja, nego kroz izvrsnost. Ono što je krenulo kao nacionalna ideja danas je međunarodno prepoznat inkluzivni projekt predstavljen diljem Europe i u brojnim međunarodnim institucijama.
Danas CUPI’S SPOON nije samo gastro natjecanje – to je platforma vidljivosti, edukacije, povezivanja i promjene društvene percepcije.
Pred vama je uskoro i velika misija u Sjedinjenim Američkim Državama. Što vam ona predstavlja?
Ovo nije samo putovanje. Ovo je misija kojom želimo pokazati da Hrvatska može biti zemlja jednakih prilika, inkluzije i inovativnih društvenih rješenja.
U suradnji s Capuchin Collegeom u Washingtonu provodit ćemo edukativne radionice temeljene na našem inkluzivnom modelu CUPI’S SPOON, kroz koji osobe s invaliditetom uče, rade i javno predstavljaju svoje vještine.
Naš cilj nije samo govoriti o inkluziji, nego je živjeti kroz konkretna djela. Zato će dio aktivnosti biti posvećen humanitarnim i edukativnim projektima, a želimo i tijekom jednog od najvećih svjetskih sportskih događaja pokazati lice Hrvatske koje promovira dostojanstvo, jednakost i prilike za sve.
Često spominjete ideju inkluzivno-edukativnog centra. Kako ste došli na ideju razvoja takvog projekta?
Nakon više od 16 godina rada postalo nam je potpuno jasno da sama edukacija nije dovoljna ako ne postoji prostor u kojem se teorija pretvara u praksu. Mladi nakon školovanja često nemaju gdje razvijati radne navike, samostalnost i konkretne kompetencije. Zato želimo stvoriti inkluzivno-edukativni centar koji će biti stvarni most između sustava i života.
Kako bi taj centar konkretno trebao izgledati i što bi sve omogućavao osobama s invaliditetom?
To bi bio multifunkcionalni centar praktičnih prilika – prostor za edukaciju, simulacije radnog okruženja, gastro i hospitality treninge, programe samostalnog života te podršku pri zapošljavanju.
Jednako važno, bio bi i centar transfera znanja prema poslodavcima, hotelima, restoranima i kompanijama koje žele kvalitetno uključivati osobe s invaliditetom. To nije prostor izolacije – to je prostor susreta, kompetencija i stvarnih prilika.
Može li Hrvatska kroz ovakav projekt postati primjer dobre prakse i izvan Europe?
Apsolutno. Hrvatska ima znanje, kreativnost i ljude koji mogu stvarati inovativne modele inkluzije. Mi smo to već pokazali kroz međunarodne projekte i suradnje. Ako realiziramo ovaj centar, Hrvatska može postati prepoznat primjer kako inkluzija nije socijalni trošak, nego razvojna investicija.
Koliko je važno uključivanje kompanija, partnera i hospitality industrije u cijelu priču?
Ključno. Inkluzija ne može ostati samo unutar civilnog sektora. Ako želimo stvarne rezultate, trebamo poslodavce, hotelsku industriju, restorane i kompanije koje su spremne otvoriti vrata i postati partneri promjene. Tek tada inkluzija postaje održiva.
Što biste voljeli da ljudi prvo pomisle kada čuju za UNUO?
Da smo mjesto prilika. Mjesto gdje invaliditet nije prepreka, nego početna točka za razvoj potencijala. I da iza nas stoje konkretni rezultati, ljudi i stvarne promjene.
Kada pogledate nekoliko godina unaprijed, gdje vidite UNUO i što želite ostaviti iza sebe kroz ovaj projekt?
Vidimo UNUO kao međunarodno prepoznat centar izvrsnosti u inkluzivnom obrazovanju i tranziciji prema tržištu rada. Želimo ostaviti održiv model koji će generacijama mladih sa i bez invaliditeta pružati dostojanstvene prilike za razvoj, rad i samostalan život.
Ako stvorimo sustav koji živi i bez nas – tada smo uspjeli.
Podržite misiju koja želi promijeniti način na koji Hrvatska gleda inkluziju
UNUO već više od 16 godina dokazuje da inkluzija nije pitanje sažaljenja, nego prilika, znanja i stvaranja sustava koji ljudima omogućuje dostojanstven i samostalan život.
Kroz projekt inkluzivno-edukativnog centra i međunarodnu misiju u Sjedinjenim Američkim Državama žele napraviti novi iskorak — ne samo za osobe s invaliditetom, nego i za društvo koje vjeruje u jednake prilike za sve.
Kako bi ova misija postala stvarnost, potrebna im je podrška zajednice, partnera i svih koji vjeruju da Hrvatska može biti primjer inkluzije, dostojanstva i stvarnih prilika.
Donacijom postajete dio projekta koji želi mijenjati sustav i stvarati prostor u kojem potencijal nikada neće biti ograničen predrasudama.
Više informacija i mogućnosti podrške dostupno je na UNUO.