Opsjednuti politikom

S našom demokracijom nešto nije u redu: ispada da od nje ima više štete nego koristi. Eto, recimo, ostalo je još devet mjeseci do izbora, a sve već izgleda tako kao da su izbori idući tjedan. Nalazimo se usred kampanje, sa svim negativnim posljedicama koje to stanje donosi.

Na primjer, naša predodžba o zbilji sada je skroz iskrivljena. Čini se kao da u duštvu nema nikoga drugog osim političara, i da nema nikakvih drugih tema osim političkih. Političara su pune sve novine i svi ekrani, a ako njih slučajno ondje nema, onda njihovu ulogu preuzimaju dobrovoljci, pa pretvaraju u politiku apsolutno sve o čemu se povede razgovor, od sportskog ribolova, preko dječje hrane, do crnih rupa u svemiru. Kao da smo opsjednuti, grozničavo u svemu tražimo politiku.

Ali, i kad je nađemo, slaba nam je vajda od toga. Jer, u takvoj situaciji ni do kakve istine – pa makar i posve male i nevažne – jednostavno ne možemo doprijeti. Jer, vlast jedne teme napuhava, druge zataškava, a isto čini i oporba, samo sa suprotnim predznakom. Kad vlast govori o uspjesima, pola treba baciti u vodu, jer je preuveličano; kad oporba govori o neuspjesima, pola treba baciti u vodu, jer je i to preuveličano. Pa kad se još uzme u obzir da mediji navijaju jedni za jednu, a drugi za drugu stranu, jasno je da mi nikad ne znamo što je uistinu važno i da se običan čovjek u svemu tome mora izgubiti.

A kako se i ne bi izgubio, kad se sve to zbiva u paklenoj atmosferi vike, prijetnji i histerije. Tu samo pljušte uvrede i izrazi mržnje, tu lete loše doskočice, tu primitivizam otkriva svoje nelijepo lice, tu se pokazuje kako nisko čovjek može pasti. Standard javne komunikacije – koji nam ni inače nije baš neki – ruši se u prašinu, a ono malo uljuđenosti biva ismijano i popljuvano.

A pri tome, učinak je izrazito malen. Jer, ljevica i desnica imaju svaka svoje stabilno biračko tijelo, i njihov je odnos na svakim izborima manje-više isti. Ispada, dakle, da se cijeli ovaj cjelogodišnji cirkus priređuje za mali broj neodlučnih. A lako je moguće da su oni toliko neodlučni da na kraju neće ni izaći na izbore. To pak znači da se demokratska procedura izvodi utaman, uz golem utrošak energije, novca i živaca. Zato s našom demokracijom nešto nije u redu.

I zato ovdje iznosim konstruktivan prijedlog. Budući da su izbori svake četiri godine, baš kao i olimpijske igre, mogli bismo umjesto izbora napraviti sportsko natjecanje. Neka stranke naprave turnir u malom nogometu, i neka pobjednik turnira bude i pobjednik izbora. To će biti jeftinije i trajat će kraće.

Ili, još bolje, kad već imamo olimpijadu starih sportova u Brođancima, vežimo izbore uz nju. Tamo se ionako ljudi natječu u disciplinama koje naši narodni zastupnici dobro poznaju. Neka, dakle, bacaju kamena s ramena, pa tko baci najdalje, taj neka nam vlada iduće četiri godine.