Borut Pahor, predsjednik Slovenije i Jadranka Kosor, bivša premijerka Hrvatske, sastali su se na dvorcu Trakošćan u općini Bednja, u znak sjećanja na njihov prvi sastanak, tada kao premijera dvaju država, 31. srpnja 2009. godine. Na tome je mjestu, kažu, uspostavljeno povjerenje dvaju vodećih osoba, a time i Vlada pa čak i naroda. K tome, tvrde, ovdje je razvijeno i njihovo osobno prijateljstvo, koje traje i danas. U spomen na taj događaj čak su i postavili tablu sa zajedničkom fotografijom (čuvena usklađena crvena haljina i kravata) i s datumom prvog susreta. Drugim riječima – sami su sebi otkrili spomen-ploču!
– Uoči toga susreta bili smo u bezizlaznoj situaciji. Međunarodna zajednica digla je ruke od nas i ostali smo prepušteni sami sebi. Dvije Vlade nisu si vjerovale ni toliko da bi jedna drugoj povjerile tri nacrtane koze da ih provedu preko ulice. Bili smo čak na rubu incidentnoga stanja – prisjetio se tih dana Borut Pahor.
– Kad sam Bildta upitao što švedsko predsjedništvo misli napraviti, rekao mi je ništa. Poruka koja je stizala iz Europe, a slično je i Jadranki poručio Barroso, bila je da je sve na nama. Pomislio sam da se u predincidentnom stanju svašta može dogoditi. Razmišljao sam o rješenju početkom lipnja i sjetio se jedne izjave kako za najteže probleme obično postoje najjednostavnija rješenja – prisjetio se Pahor.
Hrvatska je tada grozničavo tražila nastavak pregovora o pristupu EU, a Slovenija konačni dogovor o otvorenim graničnim pitanjima. Svatko je svoj problem želio riješiti prije drugoga, a, kažu, jedini izlaz da se to riješi usporedno bio je da dva lidera steknu međusobno povjerenje, kao ljudi.
Preko američkog veleposlanstva i State Departmenta Pahor je tražio da oni "ispipaju" mogućnost susreta s hrvatskom stranom.
– Rečeno mi je da nema odgovora iz Zagreba. Ja sam odvratio: "Odlično! Do sada je odgovor uvijek bio negativan. Idemo dogovoriti sastanak". Čuo sam se s gospođom Kosorom i dogovorili smo se – kaže Pahor i dodaje da je Kosorica odabrala Trakošćan. Simbolika nije bila slučajna, jer prvi važni vlasnici u 14. stoljeću bili su grofovi Celjski.
Tih dana sa "sjetom" prisjetila se i Jadranka Kosor.
– Bio je to početak razgovora o, činilo se, nerješivim pitanjima. Problem granice u ladicama je stajao 18 godina. Ovdje smo prije četiri godine naznačili put kojim bi mogli zajedno dalje i zatoplili su hrvatsko-slovenski odnosi. Četiri godine poslije postali smo punopravni članovi EU. A do tada nam je Slovenija blokirala 18 od 35 pregovaračkih poglavlja – kazala je Jadranka Kosor. Sastanak prije četiri godine dugo je trajao. Pahor ju je na početku pitao: "Vjeruješ li mi?" A ona mu je odvratila: "Da, ako to zaslužiš!"
I izgleda da je uspio pridobiti njihovo povjerenje, barem tako tvrde. Pahor je nakon sastanka izjavio da će do Božića riješiti najveći problem (granica) i hrvatske pregovore i u studenom je potpisan Sporazum o arbitraži, a Hrvatska je uskoro nastavila pregovore.
Dodavši da su tim sastankom ustanovili osobno povjerenje koje je preslikano na Vlade i narode, polaskali su sami sebi da su postigli "velikanski doseg" i uspjeli ono što se činilo neostvarivim. Koliko je bilo napeto prije toga, Kosor je ilustrirao tvrdnjom da su Slovenci čak razmišljali da pozovu svoje turiste s naše obale.
Jadranka Kosor požalila se da su nakon njihova prvog susreta fotografije i kadrovi srdačnog pozdrava zloupotrebljavani, ali su ih Hrvati i Slovenci, kaže, lijepo primili.
Napomenimo da za ovu zgodu njih dvoje nisu bili modno usklađeni. Pahor, u klasičnom odijelu svojoj prijateljici u haljini s cvjetnim uzorkom i bisernim nakitom, donio je buket ružičastih ruža. Nakon izjava novinara zajedno su ručali iza zatvorenih masivnih vrata zidova dvorca, stol je bio postavljen za dvoje, a poslije su u kafiću podno dvorca popili još po piće i srdačno se pozdravili. Unatoč "podvalama" od prošli put da su kao golupčići, ni ovaj se put nisu ustezali od srdačnih poljubaca. U obraz.
A u spomen na njihovu bliskost, muzeju Trakošćan ostat će ploča s njihovom fotografijom i natpisom kako su se tu prvi put sastali – tako dugo dok netko možda ne zaključi da se to baš i ne uklapa u prizor pred vratima povijesnog muzeja.