U siječnju ove godine 174 nezaposlene osobe dobile su preko Zavoda za zapošljavanje 75.000 do 100.000 kuna za pokretanje privatnog biznisa. Onima koji su se udružili s više nezaposlenih državna pomoć mogla se popeti do 320 tisuća kuna. Tko od njih preživi godinu dana i tijekom tog razdoblja uplaćuje doprinose, državi ne mora vratiti ništa.
Detalji u travnju
Premijer Andrej Plenković, a nakon njega i ministar rada Josip Aladrović otkrili su da će financijski poduprijeti povratak iseljenih građana tako što će postojeće državne mjere zapošljavanja proširiti i na tu skupinu građana. Detalji će se znati u travnju, ali može se očekivati da će financijske potpore povratnicima biti slične o onima koje se već isplaćuju za samozapošljavanje.
U programu koji je krenuo od siječnja stoji da se pravo na potpore za samozapošljavanje odnosi i na povratnike iz zemalja EU. Moguće je da dorađeni plan, poticanje povratka neće suziti samo na EU. Visina potpore za samozapošljavanje određuje se prema području u kojem osoba ima prebivalište i otvara poslovni subjekt te je ona za najrazvijenije sredine 75 tisuća kuna, a za siromašnije 100.000 kuna. Isplata se može podebljati kombiniranjem više mjera.
Ministar Aladrović najavljuje da će se nove mjere širiti u dva smjera te će poticati migracije unutar domaćeg tržišta rada, ali i povratak onih koji su napustili Hrvatsku. Na novčane naknade, po tome, moći će računati građani koji se u potrazi za poslom odluče preseliti iz Zagreba ili Istre u Slavoniju ili Liku, na primjer, ali i stotine tisuća privremeno iseljenih koji su napustili Hrvatsku.
– U ovom trenutku više o tome ne mogu reći jer se moramo konzultirati sa socijalnim partnerima – kazao je Aladrović.
Kriteriji bi trebali propisati dob povratnika koji mogu računati na financijsku potporu za otvaranje tvrtke, ali i to koliko treba boraviti u inozemstvu da bi konkurirali za povratničke poticaje. Baltičke zemlje prve su krenule u promociju povratka iseljenih te im nude pomoć oko smještaja, školovanja djece, plaćanja troškova preseljenja, financijske potpore za pokretanje biznisa. Interes je manji od očekivanja. U Letoniju se 2018. vratilo samo 218 obitelji, a još dvjestotinjak je iskazalo namjeru da će to uskoro učiniti.
Hrvatska će 2020. za poticanje zapošljavanja nezaposlenih izdvojiti nešto jače od jedne milijarde kuna, u što bi se trebale uklopiti i nove mjere namijenjene povratnicima. Većina tih sredstava namijenjena je ljudima koji samostalno ili udruženi s drugima pokreću privatni biznis.
Ne zaboravimo one koji su tu
Demograf Dražen Živić kaže da su sve mjere koje mogu pridonijeti demografskoj revitalizaciji dobrodošle, ali dodaje i sljedeće:
– Držim da su najbolje mjere one koje djeluju na stanovništvo u Hrvatskoj. Ako se poboljša kvaliteta života u Hrvatskoj, stopa zapošljavanja, ako se podupire raznim mjerama pronatalitetna politika, činite korak naprijed prema povratku iseljenih. Neće imati smisla financijski podupirati povratak iseljenih ako istodobno zbog političkih i gospodarskih razloga u zemlji olakšavate ljudima odluku o odlasku. Uz mjere za povratak iseljenih paralelno treba dizati kvalitetu života građana pa ćemo imati manji potencijal za iseljavanje i veći potencijal za useljavanje. Ne moramo biti jednako razvijeni kao Irska ili Njemačka da bi se ljudi vratili jer će se netko tko živi u Irskoj u stanu s 10 stranaca vratiti kući ako vidi poboljšanja u ekonomskom, političkom i društvenom životu. Kvalitetu života ne čini samo posao i visoka plaća nego i to da živite u svom stanu, kući, u okruženju u kojem niste stranac. Lakše je živjeti u sredini koja je tvoja uz adekvatnu plaću i ako država čini korake kojima se približavamo razvijenima – kaže Živić.
I demograf Anđelko Akrap govori da mjere za povratak iseljenih treba pozdraviti, ali i da trebaju biti u sklopu migracijske politike, koja se mora kreirati.
– Kod poticajnih mjera posebnu pažnju treba usmjeriti na dugogodišnje depopulacijske prostore i manje gradove u njima. Nama radnici trebaju zbog održivosti javnih sustava, a ulaganje u povratak iseljenih jeftinije je nego uvoz strane radne snage jer su troškovi integracije stranaca, kako pokazuju iskustva razvijenih zemalja, vrlo visoki. Moramo napraviti bilancu radne snage, kreirati politiku gospodarskog razvoja, vidjeti kakve su potrebe gospodarstva u srednjem roku. Treba činiti i sve da se zadrži postojeće stanovništvo i voditi računa o dugoročnom problemu – da su razvijenim zemljama poželjni radnici s ovih prostora jer se lakše integriraju.
a poticaji da ostanem??