'Oni dani u mjesecu' i borba protiv rodne podjele i neimaštine

Prošli je tjedan objavljeno da Škotska postaje prva država koja će dijeliti besplatne sanitetske proizvode ženama koje si ih ne mogu priuštiti ili iz nekog drugog razloga, ne mogu do njih doći. To je prvi projekt ovolikih razmjera s ciljem borbe protiv stigme “onih dana u mjesecu” i siromašnog dijela stanovništva kojeg teret zavjeta šutnje oko te teme disproporcionalno pogađa.

Primarna državna mjera trebala bi biti borba protiv siromaštva, a u Hrvatskoj polovica stanovništva, po službenim anketama, teško spaja kraj s krajem, četvrtina kasni s plaćanjem režija dok gotovo dvije trećine ne mogu priuštiti skroman jednotjedni odmor. Iza svih tih velikih brojki stoje sudbine, a ovdje se zadržimo na djevojkama od 14. do 21. godine koje nemaju mogućnosti da nabave sva potrebna sanitetska sredstva tijekom menstruacije. Engleski za to ima i kovanicu – period poverty. Period poverty nije samo još jedno od lica i posljedica neimaštine, on u sebi sadrži duboke rodne podjele i nejednakosti. Sasvim normalna pojava kod većine žena i dalje je društveni tabu iako pokazuje duboku neravnopravnost i društvenu neosjetljivost.

Ovaj oblik siromaštva utječe najviše na psihu. Zamislite stupanj frustracije zbog nemogućnost kupovanja osnovnih higijenskih proizvoda u tim formativnim godinama mladih djevojaka. Novac nije isključivi razlog nemogućnosti nabavljanja tampona i uložaka – iako će djevojka koja vidi da obitelj jedva preživljava mjesec teško tražiti tridesetak kuna više za proizvode koji joj trebaju – postoje drugi društveni razlozi. Dobro se sjećam djevojke koja nije kupovala proizvode već bismo joj ili davali ili bi stavljala maramice u školskom toaletu jer se u njenom kućanstvu, uz vrlo patrijarhalnog oca, to smatralo “prljavim”. Riječ je o osjetljivoj temi o kojoj svi, pogotovo najugroženiji, izbjegavaju govoriti. Probajte samo upisati u Google tražilicu taj problem kod nas, za kojeg svi znamo da postoji, i pronaći ćete članke o situaciji u Indiji i Bangladešu. Iako u ovoj kolumni uglavnom nastojim smanjiti pritisak na proračun, ovdje je u pitanju vrlo skroman novac, za državu veličine Škotske oko pola milijuna dodatnih funti.

Ovdje bi država trebala intervenirati, premda bi i donacije trgovačkih lanaca bile dovoljne. Društvena osjetljivost se treba pokazati kroz dostupnost potrebnih proizvoda u domovima zdravlja ili školama da ih oni kojima trebaju slobodno i bez velike pompe mogu preuzeti na diskretan način. Riječ je o artiklima koji traju što olakšava situaciju. Tako će onaj najosjetljiviji dio populacije (koju nitko ne razumije – zar tako nismo svi mislili u tim godinama?) i još dodatno pogođen siromaštvom, osjetiti da pripada zajednici koja o njima brine, pa čak i kad je riječ o vrlo intimnim iskustvima.