Od Senja do Ražanca nas je 40 škampara, prvi put smo se ujedinili da spasimo škampe

Lupaju repovi škampi u vršama pod Velebitom, na putu od Paškog mosta prema obali. Škampari, s umorom na licu, vraćaju se kući suprugama. Na moru su od rane zore, a već je vrijeme ručka... Tako je u ovom kraju već stotinu godina, iz generacije u generaciju, pa i danas. Škampar Šime Barić (39), posljednje dijete koje se rodilo u Barić Dragi, mjestu koje nema dovoljno stanovnika za nabrojiti na prstima obje ruke, na brodu "Roza" pristaje na obalu. On i – škampi.

– Ulova ima, ali ne puno! Škamp je, po meni, najcjenjenije što možete pronaći u Jadranu. Istina, hlap i jastog nešto su skuplji, ali ne nužno i finiji. I najvažnije danas, mi više ne možemo biti samo ribari, već moramo biti – ratari. Moramo nešto i posaditi da bi sutra ponovo mogli izvaditi iz mora – govori Barić, pa pokazuje na ženku škampa s tisućama jajašaca i baca je natrag u more.