Obje strane su se pokušale proglasiti pobjednikom: Britanci su izgubili šest tisuća ljudi, Nijemci 2500

Dok je Verdunsko bojište, opravdano nazvano »strojem za mljevenje mesa«, trošilo ljudske i materijalne resurse obiju zaraćenih strana, Nijemci su posezali za novim strategijama. Napadi zračnim brodovima na Veliku Britaniju doživjeli su svoju kulminaciju tijekom travnja 1916. godine, a promjena u zapovjedništvu njemačkih pomorskih snaga donijela je sa sobom i promjenu dotadašnje njemačke pomorske strategije. Dok su prijašnjim zapovjednicima njemačke »Flote otvorenog mora«, admiralima Friedrichu von Ingenohlu i Hugu von Pohlu, ruke bile vezane uputama Vrhovnog zapovjedništva koje je zahtijevalo da njemačka flota izbjegava susret s jačim flotama, imenovanje admirala Reinharda Scheera označilo je jaču aktivaciju njemačke mornarice. Za razliku od njegovih prethodnika, energičnom Scheeru nije nedostajalo odlučnosti. Odmah nakon imenovanja Scheer je zatražio od Vrhovnog zapovjedništva promjenu načina ratovanja njemačke mornarice i dozvolu za izvođenje operacija. Scheer je vjerovao da njemačka flota, iako preslaba da bi se upustila u okršaj s cijelom britanskom »Velikom flotom«, mora doći u kontakt s dijelovima britanske flote kako bi radila na njezinu parcijalnom uništavanju.