Obiteljska kuća na klizištu i podzemnim vodama

Kada je prije 30 godina obitelj Škrnjug gradila kuću nadomak Krapini, kod Trškog Vrha, imala je neke druge, bolje planove za budućnost. No, sve je pošlo neželjenim putem. Marija Škrnjug ostala je udovica, kći je oboljela, a obiteljska kuća počela se doslovno rušiti.

Kuća na klizištu
Danas je sin Dražen bez posla, Marija je nedavno bila na operaciji, a kuća sve više propada. Sve je pošlo loše potkraj devedesetih. Nakon olujnog nevremena primijetili smo pukotine na zidovima. Tada su nam puno pomogli Krapinsko-zagorska županija i Grad Krapina koji su platili sve troškove izrade elaborata.

Na žalost, stručne analize pokazale su prisutnost podzemnih voda i klizenje tla, što je značilo da kuća nije na čvrstim temeljima te da je nikakvi potporni zidovi neće zaštititi od pucanja zidova. Uz pomoć Županije i Grada obitelj Škrnjug počela je prije osam godina graditi novu, manju kuću. Uz pomoć dobrih ljudi kućica je sazidana.

– Velika nam je želja da se što prije preselimo, ali ne možemo sami napraviti krovište. Ja sam u invalidskoj mirovini koja iznosi 1600 kuna, kći prima 900 kuna mjesečno, a sin je trenutačno bez posla. Teško mi je moliti, ali možda netko ovo pročita i na neki način pomogne nam – tihim glasom, sa suzama u očima, rekla je Marija. S obzirom na to da ona i kći imaju mjesečna primanja, ne pripadaju kategoriji socijalnih slučajeva, pa takvu pomoć ne mogu ni tražiti od mjerodavnih službi.

Ipak, županijske službe odobrile su obitelji Škrnjug isplatu 10.000 kuna.

Pukotine u zidovima
Marija kaže da je prijašnjih godina bilo lakše, nadničarila je i zaradila koju kunu, ali sada, nakon operacije, to više ne može.

– Noću često čujemo pucketanje u zidovima. Vidljivo je da se kuća naginje na jednu stranu, prema cesti. Prozori se više ne mogu zatvarati, smrzavamo se i strepimo da nam nešto ne padne na glavu – kaže Marija pokazujući pukotine na zidovima široke nekoliko centimetara kroz koje se može vidjeti druga prostorija. – Blagdani za nas kao da ne postoje. Kad platimo režije, ništa nam ne ostane. Ništa ne možemo sebi priuštiti, litra mlijeka traje nam tri dana – očajna je Marija.