Kad su se odlučili da će započeti s uzgojem lavande, o njoj su znali da je ljubičasta. I da miriše. Deset godina poslije oko 45 tisuća grmova posađenih na osam hektara cvjeta i miriše između polja kukuruza i žita u srijemskom selu Bogdanovcima, nadomak Grada Heroja, na u Hrvatskoj najvećem nasadu ove mediteranske biljke. Pod brendom "Vukovarska lavanda" supružnici Josipa Gordana i Tihomir Ćorluka proizvode suhi cvijet, eterična ulja i hidrolate, a dio ide za čaj. Certificirani su ekološki proizvođači, a najviše prodaju na veliko pa su u vrećicama mirisnih otočnih proizvoda sigurno i cvjetovi izrasli na njihovim poljima.
– Sve se može naučiti, treba samo krenuti. Mi smo počeli s dobrom voljom i osnovnom idejom. Strojeve, znanje i iskustvo stekli smo putem. Čovjek puno toga nauči tek kad krene raditi – kažu Ćorluke, magistra ekološke poljoprivrede i ekonomist. No prije no što su se ozbiljno bacili u poljoprivredne vode, kratko su Josipa i Tihomir razmišljali o ratarstvu, koje su odmah i eliminirali jer tu računica može biti pozitivna jedino ako imate velike površine i strojeve, što oni nisu imali. Dilema se u konačnici svela na lješnjak i lavandu. Međutim, shvatili su da i za uzgoj lijeske treba puno strojeva, opreme i ljudi, a problem je i plasman.
– Turska je veliki proizvođač i uvoz po niskim cijenama otežava položaj domaćeg proizvođača. Zato smo od te ideje odustali – objašnjava Tihomir. Lavanda se, pokazalo se, bolje uklapala u njihove planove jer im je trebalo manje zemlje. Kako bi stvorili jednu veću, povezanu proizvodnu cjelinu, neke su svoje parcele mijenjali, druge manje prodali, istodobno kupujući parcele kojima će okrupniti površinu, nudeći katkad i nešto višu cijenu od tržišne. Selo je, naravno, komentiralo, od toga što se Tihomir ženidbom ovamo doselio, a sada kupuje zemlju, do toga da lavanda u Srijemu nema šanse. Vođeni onom da ti na jedno uho uđe, a na drugo izađe, Ćorluke su radili po svome, mijenjajući vizuru tradicionalnih njiva. Prve su savjete dobili od pionira uzgoja lavande u Slavoniji, bračnog para iz Belišća, koji su im objasnili kako su počeli, što su naučili i koje su pogreške napravili.
– To nam je puno značilo – dodaju supružnici. Počeli su s uzgojem budrovke, sad na njihovim poljima dominira grosso. Obje su sorte hibridne, odnosno lavandini: – Prva se sorta brala dva puta, sad uzgajamo ovu koja se bere jednom godišnje. U početku smo brali ručno, a danas koristimo stroj za berbu. Stigao je iz Francuske, jako je 'moderan', 55. godište – smije se Josipa. Iako nije u cvijetu mladosti, taj im je stroj uvelike olakšao posao. On ide po redu i bere lavandu, nakon čega se ubrani materijal skuplja i stavlja u kutije. Berba na njihovim poljima obično počinje krajem lipnja i traje do kraja srpnja, ovisno o sorti i vremenskim uvjetima. Ove se godine, međutim, oduljila. Nakon mraza u svibnju uslijedile su kiše, a upravo je vrijeme jedan od ključnih čimbenika koji određuju kakva će biti godina.
Kad je vrijeme sunčano, ulje se nakuplja u cvijetu. Kiša, objašnjavaju Ćorluke, može odnijeti i 20 posto ulja. Nakon kiše potrebno je nekoliko dana da se ulje ponovno podigne, a ako se lavanda ubere u nepovoljnom trenutku, prinos će biti manji. On je sada po hektaru standardan, od 700 do 800 kilograma suhog cvijeta, odnosno 100 do 110 litara ulja. Lani su uoči berbe u svojim ljubičastim poljima započeli s održavanjem festivala "U mirisu lavande" na kojem su se uz glazbu i domaće proizvode održavale kreativne radionice.
Odaziv na prvo izdanje bio je odličan, na drugo još i bolji: – U tri-četiri sata festivala posjetilo nas je između 700 i 800 ljudi – zadovoljan je Tihomir. Što se tiče planova, Ćorluke kažu da nasade namjeravaju pomlađivati, u Provansi se to, primjerice, radi svake sedme godine, no oni su s istim stabljikama "dogurali" do desete. – Pomladit ćemo je dio po dio, kad počne opadati proizvodnja – objašnjava Josipa. Samu proizvodnju ne namjeravaju povećavati, no kad bi se pojavio kooperant, rado bi išli u posao s njim. Strojeve imaju, a znanje im je puno veće od onoga da je lavanda ljubičasta. I da miriše.