O katoličkom sveučilištu

U propovijedi na Stepinčevo kardinal Bozanić žestoko je suprotstavio dvije kulture: kulturu nastalu iz komunizma i katoličku kulturu. Premda je izgledalo da je izraz stavio u usta Stepincu, interpretacija je ipak autentično Bozanićeva: “Hrvatski narod ne može živjeti od komunističke kulture laži.” Stepinac je pak “branio katoličku kulturu i onda kad se očekivalo da će braniti sebe”.

Učinci one prve za ovu potonju bili su zastrašujući budući da su “uništene katoličke škole, tiskare, katolička štampa; oduzeti katolički zavodi; onemogućen rad sirotištima; uništen Caritas, uništeno Društvo sv. Jeronima, ta najjača pučka kulturna institucija; sjemeništa su stavljena u nemoguće okolnosti; oduzeta je crkvena imovina; otežan ili izbačen vjeronaučni rad iz škola; nasilno uveden civilni brak; časnim sestrama spriječen rad u bolnicama…”

Očito je što Bozanić razumije pod katoličkom kulturom, koju poziciju zauzima, a jasno je da je njegov prioritet uspostavljati poluge za djelovanje te kulture. U tom kontekstu valja gledati i osnivanje različitih institucija, od nadbiskupijskih do onih na planu HBK. Hrvatsko katoličko sveučilište očito će u stvaranju katoličke kulture biti snažna poluga na koju računa zagrebački nadbiskup. Zbog čega se onda tako malo zna o tome sveučilištu?