Novi su prosvjedi oko otpada sve vjerojatniji

Što cijelom društvu čini sve ovo vezano uz agoniju oko otpada u Gospiću, ali i drugim dijelovima naše zemlje, u kojoj su građani i građanke svakodnevno bombardirani sluđujućim informacijama, od kojih je i dosta onih uvredljivih za zdrav razum? 

To je kriza koja se mora pratiti i bilo bi loše da nema vijesti i da ne znamo što se događa, da javnost ne zanima što se oko toga zbiva. To je krupan događaj. I važno je da se stvar razjasni i raščisti do kraja i da javnost prati što se sve događa vezano uz to. Dobro je da se stvar razvija i u istražno-kaznenom smislu, ali i u smislu rasprave o uklanjanju i saniranju tog otpada. No nedostaje rasprava o institucionalnom okviru i institucionalnim slabostima koje su omogućile tu situaciju. Dakle, mi imamo fokus na dvije dimenzije tog problema, jedna je na kaznenom dijelu odgovornosti, a druga na pitanju sanacije i prijepora koji se događaju oko toga. Ali nedostaje taj treći element, a to je jedna ozbiljna stručno-znanstvena analiza oko toga koje su to institucionalne slabosti omogućile da nastane taj problem.  

Javnost jasno poručuje da više nema povjerenja u institucije. No jesu li svi odgovorni i nadležni, a prvenstveno oni na vlasti predvođeni premijerom Andrejem Plenkovićem, shvatili tu poruku građana i jesu li svjesni težine, dubine i ozbiljnosti tog nepovjerenja?

Ne. I upravo u tome vidim dio problema. Naime, jedan dio problema je u tome što Vlada ne želi priznati i uopće ne želi otvoriti raspravu o tim institucionalnim aspektima problema, što pokušava stvari isključivo svesti u domenu kriminala. U stilu – eto, imamo tu sad neke kriminalce koji su tu radili kriminalna djela i mi ćemo njih istražiti, staviti u pritvor, poslije će biti suđenje i ako Bog da stavit ćemo ih i u zatvor, i to je to. Dobar dio strukturnog problema leži upravo u tome što Vlada stalno sebe brani od neke strukturne, sistemske, institucionalne odgovornosti, umjesto da okrene ploču i kaže – u redu, nisu te institucije od jučer, svi smo ih dizajnirali i hajmo vidjeti što je tu problem i kako to možemo popraviti da se nešto slično ne ponovi. Dakle, dobar dio problema je u tome što Vlada pristupa ovome prvenstveno kao političkom problemu za sebe, a ne kao nečemu što zahtjeva odgovorniji i ozbiljniji pristup. Vlada cijelo vrijeme i komunicira i djeluje tako da skine svaku odgovornost sa sebe i onda, naravno, optužuje sve druge koji postavljaju pitanje neke političke odgovornosti za nekog tko je zlonamjeran, radi štetu itd.

A postoji prostor da se ozbiljno raspravi, ne politikantski, u čemu Vlada dijelom jest u pravu, o tom institucionalnom sustavu. Ako nema ozbiljne rasprave o tome, onda je nepovjerenje prirodna reakcija. K tome, upozorio bih na još jednu stvar. Imamo situaciju koja je za pitanje povjerenja još opasnija. Odnosi se na ono što se događa sa sanacijom. Pogledajte slučaj s cementarom u Koromačnom i Pazinom. To je jedna vrlo ozbiljna stvar. Imate ljudi koji u toj lokalnoj zajednici žive u blizini cementare i koji prosvjeduju i ne žele da se otpad dovozi k njima, a onda se otkrije da se to dovozi prikriveno, da se to "nešto" u Pazinu "nešto" miješa pa se to, za tu lokalnu zajednicu, deklarira kao neka druga vrsta otpada, pa mislim... A pazite, istovremeno je Vlada donijela odluku da će se taj neopasni otpad rješavati kroz spaljivanje u cementarama. I sad, ako zbrojite dva i dva, jedino što ljudi mogu zaključiti jest – pa Vlada nas mulja i pravi budalama, ona je organizirala da se nas vara.

Nadam se da nije tako, ali to je zdravorazumski zaključak koji svatko može izvući zbrajajući sve elemente. Odnosno, s jedne strane imate stav i dogovor Vlade s tim cementarama da će se neopasni otpad rješavati tako i onda imate otkriće da se ljude u lokalnoj zajednici u Koromačnom vara. Moglo bi se pomisliti da se događa ista stvar kao i u Gospiću, ali ovo je još i ozbiljnije, jer u Gospiću nitko nije govorio da se tu sadi cvijeće nego se to radilo ispod žita, a ovdje u Koromačnom imamo izravno varanje lokalne zajednice. Ja ne znam kako ljudi u Istri mogu reagirati nego potpunim bijesom i potpunim nepovjerenjem kada se otkrije da ih netko doslovno vara jer govori: "Ne, mi to ne spaljujemo", a zatim se ispostavlja da se to spaljuje, ali tako da se najprije doveze u Pazin pa se tamo pomiješa s nečim drugim, pa se to deklarira kao to nešto drugo, pa se potom vozi u Koromačno.

Umjesto da je netko došao u Istru i ljudima objasnio – to nije opasni otpad, to nije ništa drugačije od onoga što te cementare i inače rade. Znači, netko s političke razine trebao je doći, izložiti se pred tim ljudima, ući u politički rizik, suočiti se s ljudima i pokušati ih uvjeriti da to nije problem za lokalnu zajednicu, dobiti njihovo povjerenje. Umjesto toga, izbjegava se suočavanje s tim problemom, izbjegava se suočavanje s nepovjerenjem građana i stvari se pokušavaju muljati i raditi ispod žita. Time samo možete proizvesti još goru situaciju.    

U Španjolskoj se masovno prosvjeduje zbog stambene krize, deložacija i odnosa prema starijima i nemoćnima, zbog čega su raspisani i izvanredni parlamentarni izbori. U Francuskoj se masovno prosvjeduje zbog sustava obrazovanja i odnosa prema mladima. Kod nas se ljude truje otpadom. Bi li nakon rujanskog svenarodnog prosvjeda u Zagrebu i mnogih manjih lokalnih koji su se potom dogodili, mogao uslijediti još koji masovan prosvjed naših građana i građanki zbog cijele ove situacije s otpadom?

Ako se stvari budu ovako razvijale kako se razvijaju, a to je da se tom krizom loše upravlja, onda to postaje sve vjerojatnije. Dakle, nakon tog primjera iz Koromačnog i Pazina ljudi mogu samo postati vrlo iracionalni i agresivni jer nemaju drugog mehanizma. Ako vas netko vara pred vašim vlastitim očima, onda je jedina reakcija – bijes. Razvoj događaja, po mom sudu, ide u sve goru situaciju jer se stvara sve veće nepovjerenje, sve veće razočarenje, sve veća ljutnja i sve veći bijes koji se akumulira. Ako se otkrije da se i ljude u Našicama vara na sličan način kao što se vara ljude u Istri, to vodi eskalaciji ljutnje i emotivne reakcije koja više neće biti racionalna i neće moći ući u racionalni dijalog. Bojim se da se prostor i vrijeme za neki racionalni dijalog i uvjeravanje svakim danom smanjuju. Ako je Vlada fokusirana samo na kontrolu političke štete, ako se ljude vara pred očima, kao što vidimo u Istri, onda je prostor za racionalni dijalog svakim danom sve manji. Za nadati se samo da do neke krajnje eskalacije ipak neće doći.  

Video