Po 14 svaka ili, gledamo li ih skupno, po 28, ukupno 56. Toliko će saborskih zastupnika dvije slavonske i dvije dalmatinske izborne jedinice odabrati na sljedećim parlamentarnim izborima. Potpuno jednak broj, unatoč činjenici da prema novom popisu stanovništva u slavonskim jedinicama živi gotovo 172 tisuće ljudi manje nego u dalmatinskim.
Broj zastupnika sa 150 na 120
Pojednostavit ćemo sad priču i razložiti brojke koje su neumoljive, a one govore o tome da su četvrta i peta izborna jedinica od popisa 2011. ostale bez 136.244 stanovnika, a deveta i deseta bez 66.554. U prvim dvjema, slavonskim, sad obitava 669.781 stanovnik, dok ih na području drugih dviju, dalmatinskih, sad živi 841.131. Razlika je otprilike jedan Split, a je li navedeni nesrazmjer, koji se povećao i na područjima ostalih izbornih jedinica, konačni razlog za promjenu hrvatskog izbornog zakona? Pita li se Ustavni sud, čas za to kucnuo je prije gotovo dvanaest godina jer još je 2010. to tijelo upozorilo Hrvatski sabor da broj birača po izbornim jedinicama nije u skladu sa zakonom jer, po njemu, razlika u broju birača među jedinicama smije biti najviše pet posto.
Da to nije ni približno točan postotak, upozorio je već nekoliko puta GONG, koji je napravio i vlastiti prijedlog novog izbornog sustava, prema kojem bi se Hrvatska podijelila na šest izbornih jedinica u kojima bi se biralo 150 zastupnika. Sami predstavnici GONG-a sastali su se prije pet godina i s tadašnjim ministrom unutarnjih poslova Lovrom Kuščevićem koji je tvrdio da se o promjeni izbornog zakonodavstva razmišlja, ali napravilo se nije ništa. Sa svojom inicijativom u Sabor krenuli su i mostovci prije nešto više od dvije godine, a oni su predlagali da se Zakon o izborima izmijeni tako da broj zastupnika "padne" na 120, da izborne jedinice ne dijele granice županija i gradova te da se tri sabornika biraju preferencijalnim glasovima. Ni to nije urodilo plodom, a treba li Vlada sad intenzivnije razmišljati o novom načinu biranja zastupnika, s obzirom na nesklad broja ljudi koji žive u izbornim jedinicama, pitali smo glavnog tajnika Mosta Nikolu Grmoju.
– Svakako, i Ustavni sud je to već odavno preporučio. Nesrazmjer u broju birača među izbornim jedinicama može biti do pet posto, a mi imamo razliku koja je čak do sto tisuća birača, odnosno i do 25 posto. Glas svakog birača ne vrijedi isto i to treba promijeniti – govori nam Nikola Grmoja, koji ističe da broj stanovnika nije isto što i broj birača, ali popis čiji rezultati su sad počeli izlaziti jasno daje do znanja da je lista onih koji imaju pravo glasa više nego spremna za uređivanje. Kako?
– Za naš posljednji referendum dobili smo broj potpisa koje moramo skupiti, naravno prema broju hrvatskih birača, koji je navodno 3,68 milijuna. Toliko je ljudi s prebivalištem u Hrvatskoj u registru birača. Sad kad znamo da nas ukupno ima 3,8 milijuna jednostavno je nemoguće da maloljetnika ima samo 200 tisuća. Tako da, osim usklađenja izbornih jedinica, treba konačno urediti i popis birača – objašnjava Grmoja, pa dodaje da Vladi to vjerojatno nije u interesu jer HDZ sigurno ne bi bio zastupljen u Saboru u trenutačnom broju.
Manji prag za referendum
A trebaju li izborne jedinice ipak pratiti granice samih županija, pa da se, primjerice, dio sedme ne rasprostire od juga Zagreba do Novog Vinodolskog? U Mostu misle da trebaju. No je li to komplicirano provesti?
– Stručnjaci kažu da ne bi bilo toliko komplicirano, primjerice, profesor s Fakulteta političkih znanosti Goran Čular bio je predložio da Zagreb primjerice bude dvije jedinice. Vlada, u svakom slučaju, mora krenuti s izmjenama izbornog zakona jer u suprotnom imamo ilegalne izbore. Suludo je i da prag prikupljenih potpisa za referendume bude gotovo veći od praga koji bi se temeljio na svim stanovnicima Hrvatske – kaže Nikola Grmoja.
Da nesrazmjer između jedinica nije posve nova stvar, pojašnjava SDP-ov Arsen Bauk.
– Izborne jedinice kakve sad imamo napravljene su 2000. godine, vjerojatno s opravdanjem da dotadašnje nisu bile prirodne, s obzirom na to da se u svakoj bira isti broj zastupnika. Granice su se tada formirale prema popisu stanovništva 1991. ili na temelju lokalnih izbora 1997. godine. U međuvremenu prošli smo tri popisa stanovništva i ono što vidimo na njima, ne vidimo i u popisu birača jer mnogi državljani još uvijek imaju prebivalište u Hrvatskoj, pa su u registru birača. Također, oni koji žive u susjednim zemljama, u BiH i Srbiji, imali su i također imaju prebivalište u Hrvatskoj. Rješavanjem tih nedostataka bavila se naša Vlada 2012., što je nastavila raditi Vlada Tima Oreškovića te ona Andreja Plenkovića dok je ministar unutarnjih poslova bio Vlaho Orepić, ali sve je to prestalo – pojašnjava Arsen Bauk, koji kaže kako je trenutačni sustav načelno prihvatljiv jer riječ je o proporcionalnom sustavu pa su stranke zastupljene po broju glasova koje su dobile.
Međutim, zbog ravnomjerne regionalne zastupljenosti dolazi do disproporcija. A treba li što mijenjati?
U Osijeku – jedan zamjenik
– Popravak sadašnjeg sustava jedna je stvar, a potpuno novi sustav druga. Kod popravka sadašnjeg sustava dvije su mogućnosti; jedna je promjena granica izbornih jedinica, čime bi se još više narušilo poklapanje granica županija i izbornih jedinica, a drugo je da se u okviru postojećih jedinica na temelju broja iz popisa stanovništva bira različiti broj zastupnika, između 11 i 17. S tim da bi bilo dobro da se granice izbornih jedinica u Zagrebu poklapaju s granicama gradskih četvrti. Hoće li Vlada nešto predložiti, ne znam, ali svakako bi jasniji stav Ustavnog suda o ovoj tematici pripomogao da se nešto pokrene. U SDP-u ćemo također staviti ovu temu na dnevni red i dati konkretan prijedlog – kaže Arsen Bauk.
Hoće li sljedeći parlamentarni izbori i dalje izgledati kao ovi dosad, tek će se vidjeti, ali ono što je sigurno jest da će popis stanovništva promijeniti određene stvari na lokalnom polju. Zakon o lokalnoj samoupravi, podsjetimo, promijenio se nedavno, a njime se, među ostalim, propisuje broj vijećnika u lokalnim jedinicama, koji ovisi o broju ljudi koji u određenom gradu, općini ili županiji žive, a o broju stanovnika ovisi i to ima li lokalni čelnik jednog zamjenika ili dva. Samo jednog zamjenika imat će, tako, budući gradonačelnik Osijeka jer grad na Dravi pao je na brojke manje od sto tisuća stanovnika, dok nijednog zamjenika od sljedećih lokalnih izbora neće imati načelnici Pitomače i Čepina te gradonačelnici Valpova, Belog Manastira, Garešnice, Pleternice, Županje, Belišća, Benkovca, Ploča i Imotskog.
Dvanaest lokalnih jedinica tako ostaje bez zamjenika, a još 352 vijećnika ostaju bez svojih pozicija u gradskim, općinskim i županijskim skupštinama. Šibensko-kninska i Osječko-baranjska županija imat će po šest ljudi manje u županijskim vijećima, dok će Istarska ostati bez četiri čovjeka. Na istome ostaje tek Varaždinska županija jer broj stanovnika ondje je ostao relativno nepromijenjen.
Cijela Hrvatska treba biti jedna izborna jedinica, treba ukinuti (ili smanjiti na 4) manjinske zastupnike i smanjiti ukupan broj zastupnika na 101. Okrupniti općine (20ak tisuća stanovnika), ukinuti turističke zajednice koje imaju svake tri klijeti i vikendice i smanjiti broj zaposlenih u lokalnoj samoupravi.