Novi bosanski kralj: Travnička kronika Ćire Blaževića

U predvečerje Ćirinih utakmica života s Portugalom, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, u BiH je svjetlo dana ugledala biografija slavnoga nogometnoga trenera. Miroslav Blažević, najpopularniji Bosanac i najstariji europski nogometni izbornik, nalazi se pred najvećim pothvatom veličanstene karijere, plasmanom na SP sa 42. selekcijom sa svjetske rang-liste. Time bi postao prvi trener koji je reprezentaciju BiH odveo na veliko natjecanje, a sebi bi, na kraju trenerskoga puta, priskrbio drugi SP, nakon bronce s Hrvatskom 1998. godine.

Kako je dobio nadimak
Ćirina biografija već je hit u susjednoj državi. Donosi pojedinosti iz njegova djetinjstva, doba odrastanja u Travniku, godina igranja, provedenih u Sarajevu, Zagrebu i Rijeci, te iz najslavnijih trenerskih dana. Najnepoznatiji dio Blaževićeva života obrađen je u poglavlju “Travnička kronika”, iz kojega prenosimo neke dijelove.

Karizmatični trener ugledao je sunce u Docu na Lašvi 9. veljače 1935. godine kao najmlađe dijete domaćice Kate i ugostitelja Mate Blaževića. Njegova sestra, Jozefina Josipa, popularna Seka, upamćena je kao jedna od najsvestranijih djevojaka u poslijeratnoj Jugoslaviji. Elegantno je klizala, odlično skijala, igrala rukomet, pisala poeziju... Sa svojim najmlađim bratom istrpjela je i preživjela najteže i doživjela najljepše godine.

Majka Kata, rođena Brođanka, imala je solidno obrazovanje i perfektno je govorila njemački. Rodila je šestero djece, vjerno slijedeći muža u njegovom burnom životu. Istrpjela je i mučnu poratnu istragu nakon što je ratni orkan Matu Blaževića iskrcao na pogrešnu ratnu stranu, piše Omeragić. Umrla je 1961. godine. Sestra Josipa prisjeća se kako je maleni brat Miroslav postao Ćiro.

– Tata je 1940. godine povodom dočeka Nove godine organizirao veliku zabavu u Hrvatskom domu i tada je nastupio i trbuhozborac s lutkom koja se zvala Ćiro. Nakon programa, moj petogodišnji brat prošao je između stolova gostiju, a netko je doviknuo: “Evo malog Ćire!” Mama je zbog toga nadimka bila očajna i ljuta.

Miroslav Blažević za Drugog svjetskog rata ostao je u Travniku s mamom i bakom, a osnovnu školu pohađao je kod časnih sestara. Ne krije da je u jednu bio zaljubljen preko ušiju.

Odrastao u patnji
– Ratna priča moga brata bila je potresna i, premda sam imala samo 12 godina, obuzeo me osjećaj da to više nije bio onaj razigrani dječak, nego osoba odrasla u nevoljama i stradanjima – pamti Ćirina sestra.

Miroslav Blažević u travničkom je Bratstvu u petnaestom ljetu dolepršao među prvotimce. Uoči njegove prve službene utakmice morali su mu prepraviti rodni list da bi ga pretvorili u punoljetnika. Njegov talent stručnjački je ukomponirao trener Vlatko Konjevod. Iz utakmice u utakmicu sve se više govorilo o momčiću laka koraka i precizna šuta.

– Ćirin najomiljeniji prijatelj iz djetinjstva bio je Zahid Goloman zvani Marin. Blaževićeva djeca su ga obožavala, zvali su ga Lino Ventura. Živio je slobodan k’o ptica, svakome od nas dao je nešto svoje, a on je imao tako malo. Nadaren, inteligentan, duhovit i nesebičan, ništa sebi nije prigrabio – sjeća se Ćirina sestra.

Kada je Marin umro 1986. godine, Ćiro je na dženazu i ukop došao s pola uprave Dinama i najboljim igračima.

Blažević je kao mladić obožavao Freda Astairea, Bennya Goodmana, Nata Kinga Colea, Louisa Armstronga. Bio je vatreni plesač rumbe, a s partnericom Ševalom profinjeno je izvodio lepršavi valcer.

Ćiro Blažević bio je 25. siječnja 1952. godine prvak Jugoslavije u skijaškom trčanju na šest kilometara. Iako je trčao u tananoj flanelskoj košulji, mladi Travničanin ostavio je suparnike za gotovo četiri minute. Obitelj je bila neizmjerno ponosna, Travničani su izjurili na ulice da proslave titulu, a visokopozicionirani političar i narodni heroj Đuro Pucar Stari poslao je mladome prvaku paket u kojem je bila zimska odjeća.

Seka Dragun sjeća se kako je Ćiro Blažević dan nakon pobjede na Jahorini obolio od teške upale pluća. Gradski oci tada su mu donijeli naranče.

Miroslav Blažević nekoliko se puta našao na tankoj crvenoj liniji između života i smrti. Njegov prvi susret sa smrću dogodio se u zagrebačkoj Električnoj centrali, u kojoj je radio kao metalostrugar. Tada mu je bilo 20 godina. Dodir strujnog napona na sekundu umalo ga je usmrtio. Spasili su ga prisebni majstori tako što su istoga trena porazbijali sve osigurače i prestrašena momka iščupali iz smrtonosnih električnih pandža.

Oči u oči sa smrću
Oči u oči sa smrću bio je i kao nogometaš u Sarajevu. Osjetio je strašne tegobe, iskrvario potoke i dospio u najteže stanje kolitisa. U bolnici je bila dežurna njegova rođakinja, dr. Eda Šimić. Ona je poslije otkrila da je Ćiro bio na izmaku života. Iako su prognoze bile najstrašnije, on se podignuo iz mrtvih.

Ćiro Blažević od autora je tražio da ta knjiga osvane – kada umre. Želja mu, srećom, nije ispunjena.