Njemačka komisija za ratne grobove (Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge) objavila je detalje ekshumacija koje su ljetos proveli na području Kutine. Tom prilikom pronašli su posmrtne ostatke 105 njemačkih vojnika, pripadnika, 1. kozačke konjaničke divizije koji su od kraja 1943. bili raspoređeni na području Hrvatske.
Mnogi preživjeli pripadnici ove divizije su, nakon završetka 2. svjetskog rata, izvršili samoubojstva ili su pogubljeni nakon zarobljavanja. U tri mjeseca iskapanja, tim ove humanitarne organizacije predvođen volonterom Goranom Radićem, pronašli su ostatke 105 poginulih vojnika. Većina ih je umrla u posljednja dva mjeseca Drugog svjetskog rata. Pripadali su 1. kozačkoj konjaničkoj diviziji, čija se ostavština na kraju rata protezala diljem Europe.
Goran Radić, voditelj ove organizacije za područje Hrvatske bio je svjestan ove lokacije i da tu negdje leže mrtvi njemački vojnici. Bilo je to službeno vojno njemačko groblje, jedno od nekoliko takvih na području Moslavine. Dokumenti iz Hrvatskog državnog arhiva uputili su Radića na pravi put.
Naime, jedan hrvatski svećenik 1945. godine nacrtao je skicu ovog groblja 1. kozačke konjaničke divizije. Ona je nadopunjavala plan grobova i popise imena koji su već bili dostupni Volksbundu jer su Nijemci vodili strogu dokumentaciju o svojim poginulima. Sve je to ekipu dovelo do parka između sadašnje mrtvačnice i crkve Majke Božje Snježne, pokraj gradskog groblja.
Nakon što je njemačko veleposlanstvo dobilo dopuštenje, teškim strojevima kopao se široki rov, nakon čega se pristupilo ručnom iskapanju i prikupljanju posmrtnih ostataka. Tijela pripadnika kozačke divizije nađena su na različitim dubinama: u prvom redu, do 2,2 metra duboko, dok je šest grobova u posljednjem redu bilo pokopano samo 40 centimetara ispod travnjaka. U petom redu naraslo je drvo, pa su morali ostaviti dva tijela na njihovim mjestima.
Stručnjaci su pronašli 31 vojnu identifikacijsku pločicu te jedan prsten sa imenom. Kako su objavili, nalazi se sada dokumentiraju. „Uz pomoć ovih dokumenata i u suradnji s Federalnim arhivom, Volksbund će moći razjasniti sudbine nekoliko pokojnika. Posmrtni ostaci 105 pronađenih osoba bit će naknadno pokopani na ratnom groblju Mirogoj u Zagrebu", poručili su iz ove organizacije.
Kozački narodi žive u istočnoj Europi od 15. stoljeća. U Ruskom građanskom ratu od 1917. do 1922. Kozaci su se borili na obje strane. No mnogi su bili antiboljševici i razvili su simpatije za nacionalsocijalizam. Kada je Wehrmacht napao Sovjetski Savez u lipnju 1941., mnogi Kozaci pridružili su se Nijemcima.
U listopadu 1943. Wehrmacht je rasporedio kozačke jedinice protiv partizana na Balkanu – na području današnje Slovenije, Hrvatske i Bosne. Njihov je zadatak bio zaštititi željezničku prugu između Zagreba i Beograda od napada, djelujući u malim jedinicama na teškom terenu gdje su se partizani navodno osjećali sigurno.
Prva kozačka konjanička divizija bila je poznata po svojoj okrutnosti, čak i prema civilnom stanovništvu. To je otišlo toliko daleko da su ustaše protestirali Hitleru zbog ponašanja Kozaka. Kako su se porazi njemačkog Wehrmachta na Istoku povećavali, mnogi pronjemački Kozaci pobjegli su prema zapadu. Prema dokumentaciji trebalo im se dodijeliti naselje zvano "Kosakia" u Furlaniji u sjevernoj Italiji gdje su ih Nijemci namjeravali koristiti za partizansko ratovanje u Italiji.
Pred kraj rata, mnogi su Kozaci pobjegli u Gornju Korušku i Istočni Tirol. Nadali su se sigurnosti na teritoriju pod britanskom okupacijom. No, Britanci i Amerikanci predali su ih Sovjetskom Savezu. To je rezultiralo tragedijom: Kozaci su u velikom broju počinili samoubojstvo – mnogi zajedno sa svojim obiteljima. Velika većina onih dovedenih u SSSR tamo je pogubljena.
Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge neprofitna je organizacija koju je njemačka vlada ovlastila za traženje, pronalaženje i dostojanstveno odavanje počasti poginulima u Drugom svjetskom ratu u inozemstvu. Prošle godine uz pomoć ove organizacije pokopano je više od 10.000 njemačkih vojnika. Volksbund održava njihove grobove u 45 zemalja i pruža podršku njihovim obiteljima.
Roman Leljak je kraj Vojnića pronašao novu Jamu u koju su ti divni i predivni antifašisti bacali ubijene civile i neistomišljenike bez pravde i suda Možda da koj članak o tome vidimo .Vjerujem da bi ljude zanimalo