OTAC MODERNOG SVIJETA

Tesla je govorio da su i žene i izumi cjelodnevni posao te da je nemoguće imati i jedno i drugo

Foto: Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina
nikola tesla
Foto: Wikipedia
Nikola Tesla
Foto: Davor Javorović/Pixsell
Neven Lucian Davidović
Foto: Davor Javorović/Pixsell
Neven Lucian Davidović
Foto: Davor Javorović/Pixsell
Neven Lucian Davidović
14.11.2017.
u 21:06
U petak izlazi specijalni magazin Večernjeg lista posvećen geniju
Pogledaj originalni članak

Bila je 1939. kada su pred hotel New Yorker stigli žena i njezin sin. Dječaku ovaj dolazak nije bilo nimalo po volji: majka mu je toga dana obećala odlazak na mjuzikl u glasoviti Radio City Theatre, no plan je iznenada promijenjen i on sada stoji ispred sobe na 33. katu hotela, gdje će upravo posjetiti vremešnog rođaka.

– Imao sam devet godina i bio sam jako razočaran kada sam shvatio da moramo svratiti do “dede Tesle”. Ušli smo u taj dvosobni apartman, a on nas je čekao. Sjećam se da je bio neobično visok i star, nikada nisam vidio nekog takvog. Pozdravio je mamu, a onda se okrenuo prema meni. Poljubio me, zagrlio, a ja sam mu samo rekao “zdravo”. Bio sam dijete i nije me pretjerano zanimao razgovor odraslih pa nisam mnogo pričao, ali sam dosta čuo. Sjećam se da je moja majka brinula o tome hrani li se dobro, ima li novca, viđa li se s nekim. Pričali su nešto manje od pola sata, a ja sam sjedio za stolom na kojem je bilo cvijeće. Kroz otvorena vrata imao sam pogled i na spavaću sobu. Tesla je bio jako ljubazan i govorio je lijep engleski jezik. Bio je to vrlo topao susret, mada nisam s njim razmijenio mnogo riječi. Ali zapamtio sam taj zagrljaj i poljubac, što me je iznenadilo jer sam odrastao u drukčijoj obitelji. Očekivao sam da ću se rukovati s njim i bio sam malo šokiran kada me je privio uza sebe i razbarušio mi kosu. Uvijek slušate te priče kako je bio posvećen znanosti i kako se suzdržano ophodio prema ljudima, ali ponašao se prema meni vrlo prisno – prisjeća se danas William Terbo (Trbojević) svog posljednjeg susreta s Nikolom Teslom. Četiri godine kasnije umro je u toj istoj hotelskoj sobi, no dječak će mnogo kasnije shvatiti da je imao čast i privilegij susretati se s jednim genijem.

Danas, u dobi od 87 godina, William Terbo najbliži je živući potomak Nikole Tesle, unuk Tesline najstarije sestre Angeline Trbojević. Posljednja četiri desetljeća predstavlja obitelj prilikom primanja počasti i priznanja u čast glasovita znanstvenika, kao i u promoviranju sjećanja i ideala svojeg poznatog pretka, čijim je stopama i sam krenuo. Rođen 1930. u Detroitu, William je karijeru otpočeo u Los Angelesu, a nakon završenog studija radio je kao raketni inženjer i stručnjak za svemirsku tehnologiju, rakete i telekomunikacije. Osnivač je Teslina Memorijalnog društva, čiji je ravnatelj još od 1979., a nakon odlaska u mirovinu intenzivno se bavi afirmacijom neprolaznog djela svog slavnog rođaka, sudjeluje na više od stotinu znanstvenih skupova i simpozija koji su nosili Teslino ime te se pojavio u dvadesetak dokumentarnih filmova koji su se bavili Teslinim životom i naslijeđem.

Nije istina da se nije volio rukovati

Prošle godine, na 160. obljetnicu Teslina rođenja, posjetio je Beograd, gdje je s novinarima podijelio detalje svog životnog puta i sjećanja na slavnog rođaka. Ispričao je tada i o svome rodoslovlju, ističući kako su svi članovi obitelji mahom gradili crkve i dugo živjeli, pa se smatralo čudom kada bi netko umro prije 85. godine. Pričao je i zanimljivu priču o svojem ocu, također znanstveniku, koji je dobio ime po ujaku Nikoli Tesli.

– Kada se moj otac Nikola Trbojević oženio s Alice Hood, koja dolazi iz škotsko-engleske obitelji, prihvatio je njezin prijedlog da u društvenom životu koristi amerikanizirano ime, Nicholas Terbo. Tata je bio matematičar i pronalazač, a doživio je i svjetsko priznanje za izum hipoidnog zupčanika, nezaobilaznog elementa u automobilskoj industriji – ispričao je William Terbo, dodajući kako je njegov otac s ujakom dijelio mnogo više od imena i interesa za znanost. U svojim prepiskama i razgovorima, dvojica rođaka pričala su o svojim konstruktorskim radovima, ali i o obiteljskim stvarima.

– Iako je među njima bilo 30 godina razlike, kao dječaci bili su odgajani na sličan način, obojici su očevi bili pravoslavni svećenici, bili su visoki, atletski građeni, pohađali su slične škole i kratko radili u Budimpešti prije odlaska u Ameriku. Njih su se dvojica često međusobno savjetovala, ali i posjećivala. Mnoge su sličnosti između njih dvojice. Tata je bio 30 godina mlađi od Tesle, otišao je u Ameriku 30 godina nakon njega i umro je točno 30 godina poslije njega. Možda su i Tesla i moj otac bili malo strogi zato što potječu iz obitelji u kojima su očevi bili pravoslavni svećenici. To je na njih utjecalo da više razmišljaju o društvu, a ne o novcu. Otac je majci rekao da će radije osvojiti Nobelovu nagradu nego milijun dolara, na što mu je ona odgovorila da je ipak bolje uzeti milijun dolara – ispričao je William Terbo.

Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nikola Tesla

– U ranom djetinjstvu Nikola Tesla za mene je bio samo očev ujak. Katkad je moj otac prepričavao njihove razgovore, ali on je za nas bio Nikola. Priče o njegovu hladnom stavu prema ljudima nisu istinite, kao ni to da se nije volio rukovati. Tata mi je pričao smiješne priče i nikad ih nije mogao završiti do kraja od smijeha i znam da je Tesla bio isti takav, bio je dobar i duhovit. U jednom od tih razgovora pričali su i o ženama. Majka se tih dana žalila da je otac zapostavlja zbog svog rada, a Tesla je mojem ocu poručio da su i žene i izumi “cjelodnevni posao” i da je nemoguće imati i jedno i drugo. Moj djed nije bio usamljen i stalno zabrinut kako je možda izgledao na slikama. Naprotiv, često se družio i šalio i sve što je radio činio je zbog čovječanstva...

Kada je 1943. Tesla preminuo, upravo je njegov otac dogovorio sa Savom Kosanovićem, također Teslinim rođakom i visokim državnim dužnosnikom, da se Tesline stvari prenesu u Srbiju. No, u obiteljskoj ostavštini ostala je arhiva s više od 10.000 Teslinih osobnih dokumenata, koja je danas u vlasništvu Williama Terboa. A on je u Jugoslaviju prvi put došao tek 1979. godine kada je želio odati počast Mihajlu Pupinu, prijatelju svoga oca.

– Nisam mogao ranijih godina doći u Jugoslaviju jer nisam imao dozvolu da napustim zemlju niti sam mogao odlaziti u zemlje istočnog bloka. Nažalost, Amerika je smatrala Jugoslaviju previše blizu Sovjetskom Savezu i bilo je teško dobiti dozvolu. No, kada se konačno ukazala prva prilika da dođem u zemlju svojih djedova, govorio sam na jednom skupu. Nisam imao priliku komunicirati jer ne govorim vaš jezik, ali sam spremio govor. Svakome tko je tada govorio na nekom od stranih jezika govor je bio preveden na srpski. Međutim, prijevod mog govora uopće nije bio onakav kakav sam napisao i pročitao! Tada sam izgovorio i prve riječi na jeziku svojih predaka: “Nema problema.” Moj otac je govorio osam jezika, majka samo engleski i malo francuskog, a ja govorim samo nekoliko riječi vašeg jezika jer nismo imali običaj govoriti srpski. Ali tata mi je pričao o zavičaju, mojem djetinjstvu i prevodio na engleski izreke kao što je “tko nema u glavi, ima u nogama” – prisjeća se William čija je veza s prostorom bivše Jugoslavije i danas neraskidiva: u 60. godini oženio se s Bojanom, podrijetlom iz Kraljeva, koju je upoznao na prijamu Jugoslavenske misije pri Ujedinjenim narodima prilikom posljednje proslave Dana Republike. U poznijim godinama Terbo je, kaže, otkrio dublji smisao posljednjeg susreta s Teslom. I on je, baš kao i njegov djed, kao dijete izgubio starijeg brata.

Jedini iz slavne loze

– Vjerujem da se, gledajući me, prisjetio svog rano preminulog brata i da mi je pokazujući svoju nježniju stranu htio pokazati da dijelimo istu sudbinu. Danas, možda, zvuči smiješno, ali sjećam se da nisam bio nimalo sretan zbog tog posjeta jer mi je kao djetetu zabava bila na prvom mjestu. Godinama kasnije, slušao sam priče o Tesli kao o ekscentričnom znanstveniku, okrenutom sebi, suzdržanom u ophođenju s drugima, posebno s djecom. Moje sjećanje i obiteljske priče govore drukčije – priča Terbo.

Nakon uspješne karijere, tijekom koje je radio na projektima naoružanja s oznakom “strogo povjerljivo”, ovaj gospodin neumorno obilazi svijet govoreći o Tesli i njegovu mjestu u povijesti.

– Bio sam na mnogim svečanostima na kojima se veličaju djela mog rođaka i svaki put se fantastično osjećam kada gledam rad njegova transformatora. To ne može dočarati DVD ili televizor – rekao je Terbo oduševljen radom Teslina modela transformatora, napona 12 milijuna volti, koji je prošle godine svečano predstavljen na beogradskom Kalemegdanu.

Njegove aktivnosti u posljednjih 40 godina kombinacija su privilegije, časti i dužnosti.

– Ja sam jedini nasljednik slavne loze i vjerojatno posljednji živi čovjek koji se susreo s Teslom. Posljednja sam živa Teslina krv i kad umrem, prekinut će se i ta krvna linija. Svi ostali, a bilo nas je malo, nisu više s nama. Zato nosim veliku odgovornost za Teslino ime i zato posljednja četiri desetljeća osjećam kao svoju dužnost da čuvam, istaknem i još više promoviram ime i djelo Nikole Tesle, jednog od 13 apostola znanosti.

S 12 godina izradio sam Teslinu zavojnicu

Neven Lucian Davidović iz Osijeka imao je samo dvanaest godina i sjedio je u šestom razredu osnovne škole kada je počeo sam izrađivati Teslinu zavojnicu. On je danas učenik drugog razreda cijenjene Elektrotehničke i prometne škole Osijek i, uz pomoć svojih profesora, planira izraditi novu, daleko jaču Teslinu zavojnicu, i to novcem iz fondova Europske unije.

– Kada sam vidio prvu Teslinu zavojnicu, koju je napravio moj kum, i osjetio iskre, zainteresirao sam se i odlučio sam i ja napraviti jednu takvu – započinje 15-godišnji Neven.

Nije tada imao nikakvo predznanje iz elektrotehnike, a nije mnogo znao ni o Nikoli Tesli. Danas mu je stoga nezamislivo odakle mu hrabrost da se upusti u takav pothvat.

Teško je bilo pribaviti sve potrebne dijelove, a Neven se snalazio kako god je znao.

– Kuglu mi je nabavio otac, i to na smetlištu, bakrenu lakiranu žicu od 0,5 milimetara debljine nabavio mi je kum, a jednu bakrenu žicu dobio sam od očeva prijatelja, odnosno mijenjao sam je za inverter. Najveći je problem bio napraviti kondenzator jer tako čisto staklo, kakvo je potrebno za njega, kod nas je izuzetno teško naći. Upravo zbog problema s čistoćom stakla dolazi često i do proboja kondenzatora. Transformator je keramički, služio je za neonsku rasvjetu, a on podiže napon s 220 V na 7 kV. Zavojnica postiže snagu od 350 W i napone do 150.000 V – kaže Neven. Primarna zavojnica napravljena je, objašnjava, od dvije zavojnice žice promjera tri milimetra, koje su položene jedna na drugu. Kondenzator se sastoji od stakla (izolator ili dielektrik) i 24 ploče lima, a kapacitet mu je 16 nanofarada.

– Konstrukcija na kojoj stoji cijela zavojnica kombinacija je drveta i pleksiglasa, a napravio ju je moj otac – navodi.

Iako su rijetki učenici njegove dobi koji bi je znali napraviti, Neven tvrdi da je to “skroman primjer” Tesline zavojnice. No, mladi Osječanin ne planira na tome stati. Uz pomoć profesora Andreja Mijaćanka, pokušat će napisati projekt za izradu velike Tesline zavojnice, koja bi bila postavljena u školi i postala njezin zaštitni znak. Okupila bi se na tom projektu još nekolicina zainteresiranih učenika.

– Bila bi visoka približno dva metra, a zamišljeno je da baca iskre u daljinu do metar, metar i pol. Kada se pusti glazba s mobitela, bacala bi iskre u ritmu te glazbe. Prava Teslina zavojnica ne bi trebala iskriti, nego svu energiju predavati u zemlju ili ionosferu. Smisao postavljanja te zavojnice jest približiti ljude našoj struci i, kada kroče u školu, pokazati im nešto uistinu zanimljivo – objašnjava Neven. Trebalo bi im, procjenjuju, između 8000 i 12.000 dolara za materijal i izradu transformatora po mjeri, a sredstva će potražiti u EU fondovima.

Elektrotehnika i elektronika područje je kojim se Neven Lucian Davidović definitivno želi baviti i u budućnosti. Planira studirati na elektrotehničkom fakultetu, u Osijeku ili Beču, kamo ga već život odnese. Bavi se i programiranjem, zatim 3D printanjem, modeliranjem, uči raditi i na CNC stroju u Domu tehnike u Osijeku, ali i gravirati uz pomoć lasera. Odličan je učenik, ali skromno kaže kako “to nije važno”. Na državnom je natjecanju iz matematike, kao učenik prvoga razreda, u travnju 2017. osvojio treću nagradu. Uza sve to, uspješan je i gimnastičar te pleše balet u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku.

Bez obzira na sve obveze, pronađe vremena i zavući se u svoju radionicu te izrađivati Tesline zavojnice. Tako je mnogo naučio o velikanu Nikoli Tesli, zbog čega je osobito sretan i ponosan. Pročitao je niz knjiga, razgledao izložbe o Tesli, posjećivao muzeje s građom o njegovu liku i djelu, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Stupio je u kontakt i s potomcima toga inovatora kako bi s njima surađivao na budućim projektima.

– Znao sam o Tesli tek to da je zaslužan što danas imamo struju, a na kraju je utjecao i na životni stil kakvim danas živimo. Ni moji vršnjaci o Tesli ne znaju mnogo, iako bi trebali. Nažalost, još je uvijek istaknuto pitanje je li on Srbin ili Hrvat. Nije važno tko je, nego što je učinio za nas, za cijelo čovječanstvo. Da nije bilo njega, ne bismo imali život kakav poznajemo – ističe Neven.

Kolegama u školi čak je i predavao o Tesli, a Teslinu zavojnicu pokazivao je đacima iz drugih europskih zemalja koji su svojedobno posjetili njegovu školu u sklopu razmjene učenika.

– Njima je to bilo zanimljivo, čak su se i uplašili jer je bučna i svijetli. Struja nas ne može ubiti ako dotaknemo bilo što u području kugle, može nas tek malo jače stresti jer je snaga oko 350 W. No, kada bismo dotaknuli transformator, moglo bi doći do teških ozljeda, možda čak i do smrti – upozorava mladić. (Suzana Lepan Štefančić)

Foto: Davor Javorović/Pixsell
Neven Lucian Davidović

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 40

AR
Armagedon
22:37 14.11.2017.

Tesla je bio iznimno pametan čovjek, da je živio u ovo doba, bio bi bogatiji od ikoga.... ili sirotinja... jer je on bio naučnik za napredak civilizacije i doborobit svih ljudi... a ne kao Edison za lovu i što se može unovčiti....... razumijem ga apsolutno..... zbilja je bio mind from the future...... skroman, živio je za svoje izume za boljitak čovječanstva..... šteta što su mu uništili i spalili .... a možda i bolje da jesu jer bi nam danas naplaćivali ameri sve ono što je on osmislio i nije htio naplatiti jer je radio za opće dobro..... malo ih može to percipirati..... neosporno je bio genije i um budućnosti......a je li bio srbin ili hrvatski državljanin...... nevažno je bio je čovjek izvan svog vremena ...SVAKA MU ČAST

VJ
Vl jedi govna
21:25 14.11.2017.

Pravo je reko, ja nikako da neš izumim

AM
Axis Mundi
01:26 15.11.2017.

i bio je u pravu; svu energiju koju nije "potrošio" usmjerio je "ka gore" i napravio čuda. rijetko plemenit čovjek. ako se istinski posvetiš nekome ili nečemu, ne možeš sjediti na više stolaca.