Nikica Jelavić treći put oslobođen za ubojstvo i četiri pokušaja ubojstva

Nikica Jelavić treći put je oslobođen optužbe za četiri pokušaja ubojstva (Vjeke Sliška i Jurja Dodića na Maksimirskoj 1995. te Vjeke Sliška i Ivice Bertića na Cvjetnom trgu 1999) te ubojstvo nevinog građanina Zorana Dominija kojeg su 1999. ubile krhotine “zolje” ispaljenje na Sliškov džip.

Nema dokaza
Ovu posljednju nepravomoćnu presudu (prethodne dvije ukinuo je Vrhovni sud, op. a.) danas je izreklo vijeće zagrebačkoga Županijskog suda kojim je predsjedala sutkinja Koraljka Bumči. Kao i u dosadašnja dva puta, razlog za takvu presudu je – nedostatak dokaza.

No najbitnije je da ni nakon deset godina, tijekom kojih je pravo sudilo a pravda pitala - Tko je ubio Zorana Dominija? - obitelj Domini i hrvatska javnost još uvijek ne znaju tko je kriv za njegovu smrt.

Tu je činjenicu, desetak dana prije tužne obljetnice (Domini je ubijen 27. studenoga 1999, op. a.), u svojoj završnoj riječi apostrofirao i Jelavićev branitelj Anto Nobilo. Otišao je on i korak dalje, uperivši prst u one koji su po njegovu mišljenju za to krivi:

– Prošlo je deset godina od tog slučaja i mi nemamo ubojicu Zorana Dominija. To je žalosno, a odgovornost za to je na policiji i tužiteljima. Oni su posljednjih deset godina izmislili dokaze protiv Jelavića, fokusirajući se na njega, a u spisu ima tragova koji su mogli dovesti do Dominijeva ubojice. No to nije moj posao i ja na to neću upozoravati.

Teniska torba
Što se pak tiče same nepravomoćne oslobađajuće presude, iako je tužiteljica Dunja Pavliček u završnoj riječi tvrdila kako smatra da dokaza za osuđujuću presudu ima dovoljno, vijeće sutkinje Bumči zauzelo je drukčiji stav. Sutkinja se u obrazloženju prvo osvrnula na činjenicu da je tužiteljica danas promijenila činjenični opis, izbacivši iz njega da je Stjepan Puljak iznajmio stan Jelaviću koji je kasnije korišten za promatranje i praćenje Sliškova kretanja.

– Na tu okolnost ovdje su pred ovim vijećem saslušana dva nepristrana svjedoka, od kojih je jedan kazao da je u noći pucnjave 1995. spavao u tom stanu (Agata Briški, svjedokinja koju je predložilo tužiteljstvo, op. a.).

Ona je kazala da je rano ujutro izašla iz stana te na stubištu nije vidjela tenisku torbu, koja je prema zapisniku o očevidu tamo nađena.

U toj torbi je nađena uplatnica za teniske terene iz 1993. Drugi račun koji je u torbi nađen datira iz 1994. godine. Ti računi upućuju da je torba kontinuirano korištena, no na njoj nisu nađeni nikakvi biološki tragovi – kazala je sutkinja. Što se pak tiče atentata “zoljom”, sutkinja je kazala da je jedina veza biološki trag (Jelavićev DNK) nađen na tablicama zapaljenog automobila, dok drugih tragova koji bi vodili do Jelavića – nema.

Za taj biološki trag Jelavićeva obrana već na prvom suđenju tvrdila je kako je moguće da se s njim manipuliralo te je zbog toga tražila da ga se izdvoji iz spisa kao nezakonit dokaz. Vrhovni sud je zaključio da je dokaz zakonit, no odredio je i da treba ustanoviti je li – vjerodostojan. Jelavić je za tu noć imao alibi.

Specijalci su ga 1999. uhitili kao šefa “mafije”, optužen je u čak 28 točaka u dvije optužnice, a ni za što nije osuđen
Ne mogu a da se sada ponovno ne osvrnem na ono što je bilo prije 10 godina. Nikica Jelavić tada je optužen da je šef tzv. zločinačke organizacije, privodili su ga specijalci. U tzv. velikoj teretio se za 21 točku optužnice, a u tzv. maloj za sedam točaka. Od tih ukupno 28 točaka, on je za 25 djela pravomoćno oslobođen, a u županijskoj nadležnosti samo je ovo ovdje. Moram priznati da je to netipično, odnosno da ne znam za takvu vrstu mafijaškog udruživanja u kojem se čovjeka za sve oslobodi – kazao je danas Anto Nobilo, odvjetnik Nikice Jelavića.

Nobilo nije zaboravio spomenuti ni kontekst uhićenja Jelavića i ostalih prije 10 godina, kazavši da je “izvedeno pred televizijskim kamerama” te da je onda, kao i sada, bilo političara koji su zazivali borbu protiv organiziranog kriminala.

Bilo kako bilo, u posljednjih 10 godina mnogo se stvari promijenilo. Mnogi od onih koji su u Remetincu sjedili na klupi za optužene ili na klupi za svjedoke sada su mrtvi. Vrhovni sud utvrdio je da zločinačke organizacije, odnosno mafije nema, a točke optužnice koje nisu potvrđene raspale su se na niz manjih suđenja. Jelavić je tako oslobođen za poticanje na iznude, iznude te poticanje na ubojstvo Sphejtima Taqija.

Osim za ovo za što je danas po treći put nepravomoćno oslobođen, još mu se sudi za poticanje na iznudu nad dr. Borisom Ljahnickim te za poticanje Saše Vukadina na davanje lažnog iskaza. On u Hrvatskoj, inače, u posljednjih 10 godina nije pravomoćno osuđen.